Bonner kao razlog za to navodi rast kreditiranja i zaduživanja decenijama unazad u SAD, pozajmljivanja i trošenja novca koji nije zarađen, a koje je uvodilo cijeli svet u "ludačku trku" koja je, ocjenjuje, pri kraju.

Širenje kreditiranja

- Nakon velikog straha u avgustu, investitori su se vratili svom opuštenom ludilu. Zaključili su da ne treba ni o čemu brinuti. Možda su u pravu. Nikada se ne zna, ali naša procijena je da je smak svijeta već počeo... i oni nisu u stanju da mu se odupru - ovako počinje autorski Bonnerov tekst.

Bonner navodi da se od kraja Drugog svjetskog rata, kreditiranje širilo po SAD i dodaje da je to, na početku, bilo zdravo širenje.

Mlade porodice iz srednje klase su uzimale kredite pod hipotekom i pravile račune na platnim karticama, poput "Diners Cluba" i "American expresa".

Onda su, krajem 50-ih godina prošlog vijeka, stigle prve kreditne kartice. To je pratilo povećanje broja potrošačkih kredita.

- Do 70-ih godina sve je bilo u redu pošto su i plate rasle. Uz toliko novih tehnologija koje su se pojavljivale, ljudi su vjerovali da će plate samo nastaviti da rastu. Dug nije bio problem - niti za naciju niti za domaćinstva. Mogli smo da ga 'prerastemo - ističe Bonner.

Prema njegovim riječima, čudni, iako i dalje ne u potpunosti shvaćeni, novi trend započeo je 70-ih godina - nakon što je uračunata inflacija, prihodi većine Amerikanaca drastično su opali.

- Deceniju za decenijom, trend pada bruto domaćeg proizvoda bio je nizak. U najvećem dijelu SAD-a, BDP po glavni stanovnika dostigao je vrhunac 70-ih ili 80-ih godina - dodaje Bonner.

On upozorava da je nevjerovatno da prosječni zaposleni Amerikanac danas zarađuje manje nego što je zarađivao prije pola vijeka - opet računajući promjene u inflaciji potrošačkih cijena.

- To nije isto kao kada bismo rekli da osoba sa dobrim poslom zarađuje manje danas nego 60-ih godina. Prema Statističkom birou SAD-a, prosječna zarada s uračunatom inflacijom kod Amerikanaca koji spadaju pet posto onih koji najviše zarađuju sada je veća za više od 75 posto u odnosu na 1967. Žene takođe više zarađuju - navodi se u Bonnerovom tekstu.

Međutim, dobri poslovi su postali rijetki. Podaci o procentu zaposlenih ili onih koji traže posao u odnosu na ljude u radnom dobu, pali su na najniži nivo od 1977.

Zov novca

- Iako je privredni rast opao zajedno sa zaradama većine ljudi, dug - koji je drugo lice kreditiranja, nastavlja da raste... Pitate se zašto bi kreditori nastavili da pozajmljuju novac ljudima koji nisu u stanju da otplate dug? Odgovor: Igra je namještena - tvrdi on.

Bonnerova opaska je, poslije historijskog pregleda finansijskih poteza američkih vlasti, da ne može mnogo ljudi da odoli zovu novca.

- Amerikanci su dokazali da u tome nisu bolji od ostalih. Padajuće kamatne stope i papirnati dolar dali su im priliku da osiromaše sebe trošeći novac koji nisu zaradili.

Iskoristili su šansu koja im je ponuđena. Pozamljivali su i trošili... i uvodili cijeli svijet u ludačku trku. Ali, sada je predstava gotova - zaključio je Bonner.

(avaz.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)