Piše: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ
 

(Tekst objavljen u oktobarskom broju poslovnog magazina PRIZMA)

Nedavno objavljene optimistične analize Svjetske banke, po kojima će cijela regija zapadnog Balkana, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, ove i u nekoliko narednih godina imati ubrzan tempo ekonomskih aktivnosti te, shodno tome, i očekivani ekonomski rast – zvuče ohrabrujuće i bude nadu u kakav-takav oporavak posrnule bh. ekonomije. Međutim, koliko su ove analize zaista realne, šta one u praksi znače i ima li uopšte mjesta bilo kakvom optimizmu?

Ako je suditi po izjavama ekonomistice Svjetske banke u BiH Sandre Hlivnjak, za ovu zemlju sve nade još nisu izgubljene, jer bar neki sektori bh. ekonomije napreduju:

- Iako su prošlogodišnje majske poplave negativno uticale na ekonomski razvoj BiH, ova zemlja je ipak krajem godine ostvarila realni ekonomski rast po stopi od 0,8 posto, a  prognoze za narednu i 2017. godinu govore o rastu od 2,3, odnosno 3,1 posto, navodi gospođa Hlivnjak u svojoj analizi, te pojašnjava da se prognoze za brži ekonomski rast za BiH u narednoj godini zasnivaju prvenstveno na poboljšanim ekonomskim aktivnostima u sektorima građevinarstva i industrijske proizvodnje, dok je stanje u poljoprivrednoj proizvodnji u BiH i dalje nezadovoljavajuće.

Stoga se među preporukama Svjetske banke za Bosnu i Hercegovinu ultimativno navodi nastavak sprovođenja ekonomskih reformi, ali i usmjeravanje socijalnih izdvajanja za najugroženije kategorije stanovništva, suočavanje s fiskalnim i demografskim izazovima, poboljšanje poslovnog okruženja, kao i izrada strategije upravljanja dugom te unapređenje fiskalne koordinacije.

U Vladi FBiH nema dileme oko optimističnih prognoza Svjetske banke... No, aktivnosti Vlade i prognoze Svjetske banke su jedno, a realne mogućnosti nešto sasvim drugo. Stoga ekonomski analitičari u BiH nisu tako optimistični kada je u pitanju ekonomski oporavak zemlje, a naručito sprovođenje spasonosnih reformi

Iz Svjetske banke također podvlače da međunarodne finansijske institucije ni od koga u BiH ne traže bilo kakvo povećanje trošarina ili dodatnih nameta, odnosno - novi nameti nikako nisu preporučljivi ukoliko se želi krenuti putem oporavka i ostvariti predviđeni ekonomski rast u naredne dvije godine.  

 
VLADA FBIH (NE)SPREMNA ZA REFORME: I odlučnost bh. vlada, prvenstveno Vlade Federacije BiH na čelu sa premijerom Fadilom Novalićem, u sprovođenju zacrtanih ekonomskih reformi otvara nove mogućnosti za uništenu državu. Stoga u Vladi FBiH nema dileme oko optimističnih prognoza Svjetske banke:

- Te prognoze ekonomskog rasta potpuno su realne, a na njih utiču konkretne aktivnosti koje predviđa Reformska agenda u šest oblasti i Akcioni plan. Akcioni plan definiše precizne aktivnosti, izvršioce i rokove za realizaciju ciljeva iz ovog strateškog dokumenta. Prema Akcionom planu, Reformska agenda ima 51 aktivnost, od čega je Vlada FBiH, do sada, sprovela devet, a trenutno radi na novih 17 aktivnosti, kao što su: Zakon o uvezivanju nedostajućeg radnog staža - Zakon o uplati neuplaćenih doprinosa po osnovu PlO-a,  Reforma PlO-a, Sanacija deficita i poboljšanje likvidnosti zavoda PIO/MIO,  „Borba" protiv sive ekonomije,  prvo zapošljavanje i zapošljavanje nakon dužeg odsustva..., precizira za magazin Prizma premijer Novalić.  

   
Ostali prioriteti Vlade Federacije BiH do kraja decembra, kako navodi premijer, su poljoprivreda - potencijal za zapošljavanje, harmonizacija plata u državnim organima, kolektivni ugovori, izmjena Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja - cargo uvoz, sistem povrata, kao i aktivnosti koje provodi sa Vladom RS-a: akcize na duhan i pivo, putarine - 10 feninga/litar goriva, Zakon o državnoj službi i registracija automobila, cestarine.

No, aktivnosti Vlade i prognoze Svjetske banke su jedno, a realne mogućnosti nešto sasvim drugo. Stoga ekonomski analitičari u BiH nisu tako optimistični kada je u pitanju ekonomski oporavak zemlje, a naručito sprovođenje spasonosnih reformi.

- Više ne vidim nespremnost bh. vlasti da se uhvate u koštac sa svim ekonomskim problemima koje guše ou zemlju, imamo konačno vrlo odlučnu Vladu FBiH za sprovođenje reformi, ali nisam siguran da je naše društvo na to spremno, odnosno da je spremno da izdrži sve ono što te reforme povlače za sobom, naglašava bh. ekonomista Zlatko Hurtić, koji u tome vidi i najveće prepreke za realizaciju aktivnosti koje predviđa Reformska agenda.   

KO SE I ZAŠTO BOJI REFORMI: A da ove sumnje imaju svoj argument zorno svjedoči i halabuka koja se digla oko usvajanja novog Zakona o radu, koja je još jednom potvrdila da će mijenjanje stanja u BiH biti dug i težak proces, uz mnogo javnog otpora.

 
- Vidite i sami šta se dešava, čim se pokrene neka promjena, jave se otpori, na noge se dignu sindikati, za njima radnici... A političari žive od toga da li će ih ljudi izabrati ili ne, pa onda lideri nazovu premijera i traže da se 'sve malo uspori'... Ne možete spašavati nešto što je propalo, radnicima DITA Tuzla više niko živ ne može pomoći na način kako to javnost očekuje. Ako se želi stvarati ekonomski napredak, moraju se istrpjeti bolni rezovi. U načelu, svi smo za reforme; ali mislim da smo kao društvo za njih još uvijek potpuno nespremni!, smatra Hurtić.

Rezimirajuću prognoze Svjetske banke, i bh. ekonomista Damir Miljević također smatra da su one nerealne i da su „više pesimistične nego optimistične, jer su u totalnoj suprotnosti sa javnim istupima zvaničnika regiona i najavljenim ekonomskim reformama u tim zemljama“.

Za jednu Njemačku ili Švajcarsku, ili neku drugu razvijenu i stabilnu ekonomiju, i stopa rasta od jedan posto znači ogroman napredak. Međutim, za Bosnu i Hercegovinu ni pet puta veća stopa rasta ne znači veliki pomak, tvrde  ekonomski analitičari

- Samim tim one su i realne jer pokazuju da nema iskrene namjere da se uđe u ozbiljne strukturne reforme i izmjene dosadašnjeg lošeg sistema funkcionisanja u svim društvenim segmentima. Očito svi preferiraju zadržavanje statusa quo koji se u javnoj terminologiji svodi na termin “očuvanje stabilnosti”, pri čemu se prvenstveno misli na osiguranje povrata ino kredita i stabilnost budžetskih prihoda, naglašava Miljević.

ŠTA ZNAČI REALAN EKONOMSKI RAST: Za jednu Njemačku ili Švajcarsku, ili neku drugu razvijenu i stabilnu ekonomiju, i stopa rasta od jedan posto znači ogroman napredak. Međutim, za Bosnu i Hercegovinu ni pet puta veća stopa rasta ne znači veliki pomak, tvrde naši sagovornici. Zašto je tako?   

- Za razvijene zemlje stope rasta od 1 do 5 posto mogu predstavljati vid uspjeha s obzirom da je područje intervencije suženo, ali za siromašne i nerazvijene zemlje, kakve su zemlje Balkana, svaka stopa rasta ispod 5 posto može se okarakterisati kao neuspjeh ekonomskih politika, s obzirom da je prostor za moguće intervencije ogroman. Stoga i prognozirana stopa rasta od 1,9 posto, prema analizama Svjetske banke, predstavlja samo daljnju stagnaciju i tavorenje ekonomije i društva, i održavanje ili povećavanje postojećeg jaza između nas i razvijenih zemalja, pojašnjava Damir Miljević.

On, također, tvrdi da ni te predviđene stope rasta od 1,9 posto pa do 3,1 posto u 2017. godini, neće biti ostvarene nikakvim ozbiljnim povećanjem ekonomske aktivnosti, nego „inercijom razvoja privatnog sektora, novim zaduživanjem te kozmetičkim zahvatima u poslovni ambijent i enormnu budžetsku potrošnju“.

- U slučaju BiH, gdje postoje ogromne rezerve u aktiviranju ekonomskih i društvenih potencijala i prostor za intervenciju u domenu kriminala i korupcije, vladavine prava, budžetske potrošnje, fiskalnih i parafiskalnih opterećenja, ovako planirane stope rasta u suštini neće donijeti gotovo nikakva poboljšanja u realnom životu ni građanima ni privredi u cjelini, zaključuje Miljević.

Njegovo mišljenje dijeli i Zlatko Hurtić, koji navodi da su analize Svjetske banke zasnovane na projekcijama i da je u ovoj godini zaista zabilježen ekonomski rast zahvaljujući, prije svega, ulaganjima u infrastrukturu i gradnju autoputa, kao i investicijama u građevinarstvu.

- Međutim, sve te investicije dolaze iz stranih kredita i dobro je što se one ulažu u infrastrukturu, jer će se isplatiti, ali bez većih privatnih investicija - nema ni većeg ekonomskog rasta. A da bi se u državi poput današnje BiH taj rast osjetio u realnom životu, on mora biti od 5 do 7 posto, sve drugo je neprimjetno, smatra Hurtić.
     

Po svemu sudeći, u godinama koje slijede bit će najteže suočavanje bh. građana sa posljedicama dovođenja „države u red“. Nakon 20 godina letargije i nezaustavljivog propadanja, spašavanje iz provalije, čini se, bit će mnogo, mnogo teže.   

A vrlo je izvjesno da se radi i o nemogućoj misiji!

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)