Poduzetnici i ekonomski analitičari sa zebnjom promatraju slom kineskih burzi, ali ne brine ih samo to naglo poniranje, nego i nagli rast i strahovito kolebanje cijena dionica kineskih tvrtki, daleko dinamičnije i s daleko većim amplitudama nego u zrelim ekonomijama, i to u državi koja ima 123 puta više stanovnika nego Grčka.

Jer, riječ je o drugom najvećem gospodarstvu svijeta koje svojim rastom i neutaživom gladi za energentima, sirovinama i industrijskim proizvodima Zapada posljednja dva desetljeća predstavlja pogonski motor globalnoga rasta. A samo u posljednjem slomu u zadnja četiri tjedna kineske su burze izgubile više od tri i pol bilijuna američkih dolara kapitalizacije, što je više od godišnjeg bruto domaćeg proizvoda jednog Ujedinjenog Kraljevstva!

Što se to događa u Kini i zašto, trebamo li se i mi u Hrvatskoj zabrinuti zbog tektonskih poremećaja na kineskom tržištu kapitala, mogu li ti poremećaji usporiti i otežati oporavak hrvatske ekonomije?

Kina na svoj specifičan način ponavlja put kojim su do sada prošle mnoge nacije. Budući da su kineske vlasti ograničile visinu bankovnih kamata, kineska nova srednja klasa traži mjesto za investiranje svoje štednje uz veće prinose. Uz slabo razvijene institucionalne investitore, dominacija individualnih ulagača stvorila je u Kini špekulativnu maniju. A ideološki poticaj jačanju iracionalne zaluđenosti burzovnim špekulacijama dala je i Komunistička partija Kine.

Na kongresu održanom potkraj 2013. Partija je odlučila da će tržištima dopustiti “značajniju ulogu”, za razliku od “bazične uloge” do tada. Velika potražnja, zaluđenost i ideološki poticaj, ali i administrativno kočenje novih izdanja, u samo godinu dana utrostručili su tržišne vrijednosti dionica. No, ta brzina rasta cijena kapitala bila je neodrživa i slom je bio neizbježan.

Više puta tržište je manjim korekcijama “testiralo” upornost investitora, ali nakon svake korekcije slijedio je još brži rast cijena. No, sredinom lipnja bilo je jasno da kineske burze proživljavaju slom: cijene su počele padati brzinom i od šest-sedam posto na dan, a na burze se sručila lavina naloga za prodaju. Burze su bile prisiljene obustaviti trgovinu s gotovo 90 posto izlistanih dionica jer su im dnevni padovi cijena bili veći od deset posto.

I prije nego što je kriza u njoj okončana, eurozona je u poslovnim medijima svoje neslavno mjesto ustupila Kini. Panika se ponovo lagano stala širiti svijetom. Ako je šira javnost to i zaboravila, analitičarima je još svježe sjećanje na to kako su aktualnoj Velikoj recesiji prethodila rasprskavanja čak triju golemih financijskih balona: nekretninskog, dioničkog i balona robe (u prvom redu sirove nafte).

Dakako, slom kineskih burzi mnogi i relativiziraju. Tako se može pročitati da ukupna tržišna vrijednost svih izlistanih dionica na kineskim burzama (tzv. kapitalizacija) ne doseže ni trećinu kineskog BDP-a, za razliku od sto i više posto u razvijenim ekonomijama. Isto tako da su kineske dionice, s cijenom samo deset puta većom od zarade, i na vrhuncu špekulativne manije relativno jeftine (u SAD-u je prosječna cijena 17 puta veća od prosječne zarade).

Također, i nakon sloma vrijednosti kineskih dioničkih indeksa još su za 70 posto više nego prije godinu dana. Ali, gubitak 3500 milijardi dolara kupovne moći u samo mjesec dana ne može nikoga ostaviti hladnim, premda su ga gotovo u cijelosti podnijeli sami Kinezi. Jer, strani ulagači drže tek maleni dio kineskog dioničkog kapitala, oko četiri posto, a i ta su ulaganja fokusirana u najveće i najstabilnije kompanije.

Već prvoga dana naglog pada cijena dionica kineske su vlasti poduzele mjere kojima su željele usporiti i zaustaviti poniranje svojih burzi, te obnoviti povjerenje ulagača u kineski kapital.

Već 25. lipnja dodatno su snizile kamate na kredite i naredile bankama da klijentima ponude više namjenskih kredita za kupnju dionica. Društvima za upravljanje investicijskim fondovima vlada je naredila da kupuju što više dionica, a osiguravateljskim kućama je snizila kriterije kako bi i one što veći dio svojih fondova mogle uložiti na burzama.

Da se ponuda dionica ne bi povećavala, nova listanja (inicijalne javne ponude) su suspendirane, a državnim institucijama je zabranjeno da rasprodaju svoje postojeće portfelje. Zabranjena je i tzv. kratka prodaja (s očekivanjem zarade na padu cijena), a svima onima koji bi mogli i pomisliti na manipulacije tržišta zaprijećeno je drastičnim progonom i kažnjavanjem.

Neki mediji, poput londonskog The Economista, zamjerili su kineskoj vladi na takvim drastičnim intervencijama na tržištu i zatražili od nje da dopusti da tržište samo “načini reda”. Zaboravljaju pritom da je brza liberalizacija tržišta uz manjak iskustva i razvijenih institucija regulacije i stvorila tektonske poremećaje na kineskim burzama. No, koliko se financijskom panikom na kineskim burzama može zaraziti i ostatak svijeta?

Kina je najveći uvoznik sirovina i robe iz, na primjer, Australije i Brazila. Veliki je kupac tvorničke opreme koju proizvodi Njemačka, a i značajan korisnik usluga hrvatskih brodarskih kompanija. Pad cijena dionica i, posljedično, privatne potrošnje, mogao bi usporiti kineski ekonomski rast, a time i kinesku potražnju za inozemnim proizvodima i uslugama, i to baš u nezgodnom trenutku, kad se svijet tek oporavlja od Velike recesije.

(jutarnji.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)