Piše: Mirjana Hrga (Facebook)

Osim u komentaru koji je uslijedio kao odgovor na raspravu o postu u kojem se Dežulović (s pravom prepoznao), njegovo ime spomenula nisam. Međutim, bio je to dovoljan okidač da se (sada tek spomenuta) "novinarska veličina" u svoj silini obrusi u pokušaju obrane još jednog mita - o velikom DB i njemu sličnima.

Dežuloviću, ti novinar nisi. Koliko god da si jednom to pokušavao biti. Sad znamo da nisi ni gospodin, nego običan balkanski blefer. Luzer kojeg zamišljam kako i ovog puta radi ozbiljno "istraživanje" teme "ubij Hrgu", skvrčen guglajući u nekom sobičku. Vidio je on siroti i neku pancirku, pa ne sumnjam na istoj profi FB stranici i reportaže iz Tripolija, Bejruta, Gaze, Sirije...ali - 'ta će ta Hrga, ima na Googlu materijala koje su pisali ovakvi kao ja, pomisli Dežulović i baci se na pisanje uratka kojeg bi se normalan autor, stariji od 30, sramio do kraja života.

U maniri kralja žutila, napaljenog osvetnika, lista Dežulović tekstove o mojoj spavaćoj sobi (plavkasta, divna je bila), ali ne da si truda ni da oko baci na "vezane" tekstove u kojima je razvidno da je još neko smeće, tog puta stolar, iskoristio priliku da preko mojeg imena, a mimo moje volje ispromovira svoje ime.

Koliko Dežulović poznaje struku, govori i činjenica da naslov mojeg dnevnika iz Sarajeva, tijekom dana prosvjeda, ne pripada meni. To Dežuloviću pišu - urednici. Nemam dakle veze s njim, niti igdje u tekstu išta ma i slično spominjem. Ali, trebalo je Dežuloviću, u tom "ozbiljnom istraživanju teme" ponešto i pročitati osim naslova i kafanskih rasprava o Hrgi, koju "ne znaš" ali joj posvećujes kolumnu.

Bila sam sklona tvrditi da si interesantan kolumnist. Ne, ti si samo opasno piskaralo. Talentirano. Lažljivo. Pišeš i da sam post obrisala. Ne Dežuloviću, on je tu i ostat će. Pripisuješ mi krimen odrastanja, koji donosi i sazrijevanje. Ne opraštaš. Teška ti je spoznaja da kao i prvog dana volim svoju domovinu, iako odavno i zbog takvih Sorosevih plaćenika kao ti radim za strance. I vidi nepravedne sreće - upoznajem svijet. Na licu mjesta. Dok ti, skupljaš aplauze kompleksaša i ozbiljnih nemoralnih parazita, koji ce dušu dati đavlu Sorosu, Feral ako treba - za par stanova, Radio 101 za par mandata u Uredu predsjednika koji je karijeru izgradio na vicevima o mrtvom Tuđmanu.

Dežuloviću, ja "svoje" nikada nisam izdala, a pri tom iskreno poštujem drugačije od mene. Zbog takvih kao ti, ova zemlja ima problem ravan kukastom križu na Poljudu. Ja ga prezirem, a ti mu se "veseliš". Prava sorosevska priča. Plaćenici ni ne znaju drugačije. I samo još jedna stvar kad se već imaš potrebu baviti mojim CV - do 96. sam izvještavala sa zagrebačke tržnice. Tamo nije bilo riječi o "Herceg-Bosni". Doći ću ja prvi put u Sarajevo 99. Na dva dana. Tada je na sreću normalnih ljudi rat odavno završio.

(DEPO PORTAL; BLIN MAGAZIN/md)