VIDEO/ JESTE LI SE IKAD ZAPITALI

Selma, Ljiljana, Danka: Evo ko su u stvarnosti žene iz najpopularnijih domaćih pjesama

Showbizz15.04.15, 09:08h

Selma, Ljiljana, Danka: Evo ko su u stvarnosti žene iz najpopularnijih domaćih pjesama
Povijest svjetske književnosti prepuna je muza koje su bile i te kako žive, od krvi i mesa, i koje su prosto zaludela njihove drage pjesnike - od Petrarke (Laura) do Bećkovića (Vera Pavladojska). U popularnim folk i rok kompozicijama često se pjeva o ženama - Selma, Branka, Danka, Olivera, Ljiljana, Milica, Marina ... Malo je poznato da je značajan broj tih eteričnih bića iz pjesama zapravo utjelovljena u konkretne ženske osobe.  

Pjesmu "Selma" iz rane faze grupe "Bijelo dugme" napisao je pjesnik Vlado Dijak, ne sluteći da će ona postati veliki jugoslavenski hit. Dijak je još davne 1974. godine pjesmu dao Goranu Bregoviću da za nju uradi glazbu.

 

 

 Bregović se oduševio pričom o djevojci Selmi koja putuje studirati u veliki grad (Sarajevo), a tužni je mladić, pjesnik, ispraća. Pokisli pjesnik nosi Selmi kofere, preplavljen emocijama, ne zna što bi joj rekao. Umjesto uzvišene pjesničke retorike, na rastanku on jedva promuca banalnu frazu: "Molim te, ne naginji se kroz prozor".

 

Dvadeset godina kasnije igrom sudbine poslije koncerta "Bijelog dugmeta" u Zagrebu, Bregoviću je prišla sredovječna žena. Bregović je bio šokiran kada je rekla da je baš ona Selma iz pjesme Vlade Dijka.
 

I sam Bregović je nekoliko svojih kompozicija posvetio konkretnim djevojkama.

 

"Uspavanka za Radmilu M" posvećena je Radmili Mikulić, kćeri čuvenog komunističkog dužnosnika Branka Mikulića, pjesmu "Mogla je biti prosta priča" manekenki Ljilji Tici.

 

 

Bard narodne glazbe Toma Zdravković imao je dvije velike neuzvraćene ljubavi kojima je napisao nezaboravne pjesme. Pjesmu "Danka" posvetio je televizijskoj voditeljici Danki Novović, a "Ljiljanu" glumici Ljilji Blagojević.

 

U jednom intervjuu Ljiljana je ispričala da je Toma glumio s njom u seriji "Doktorka na selu" i da joj je obećao pjesmu. Ispunio je obećanje na sljedećoj ploči, na kojoj se našla "Ljiljana".

 

Legendarni mostarski pjesnik Aleksa Šantić nije bio zaljubljen u Eminu Sefić, jer u vrijeme kada joj je posvetio stihove "Kad tamo u vrtu, u hladu jasmina, s ibrikom u ruci stajaše Emina" ona je imala tek jedanaest godina.

 


 
Rekorder u skokovima sa Starog mosta na Neretvi Emir Balić govorio je da je Emina zaista bila nešto posebno, čak se i mostarskom kaldrmom, onako u nanulama, šetala dostojanstveno i elegantno, a njezino ovalno lice imalo je poseban šarm koji nikog nije ostavljao ravnodušnim, pa ni samog književnika Aleksu Šantića, koji je prije jednog stoljeća bio prosto opčinjen djevojačkom ljepotom u tako ranoj mladosti.
 

Pisac je, inače, bio njen prvi komšija i opčinila ga je kada je jednom prilikom prolazeći pored njene kuće ugledao Eminu s ibrikom u ruci. Pjesmu o Emini narod je toliko prihvatio da je postala najslušanija sevdalinka.

 

Zagrebački kantautor Arsen Dedić, zanesen Splićankom Ines Bareza, posvetio joj je svoju pjesmu "Ne daj se, Ines", koju je čežnjivim glasom svojevremeno odrecitovao doajen jugoslovenskog glumišta Rade Šerbedžija.
 

Ines sada ima 67 godina i živi u Milanu, gdje se bavi astrologijom, ezoterijom, jogom, slika i vaja, a udana je za jednog talijanskog arhitekta. Ona se početkom Drugog svjetskog rata s majkom preselila u Sombor, a potom zbog baletne škole u Beograd.
 

Sredinom šezdesetih, u srpskom prijestolnici je preko zajedničkog prijatelja Arsen upoznao markantnu Dalmatinku, koja je poslije kraćeg razgovora ostavila toliko snažan dojam na Arsena da joj se prilikom sljedećeg dolaska u Beograd sam javio i tako je jednog kišnog dana započela njihova romansa.
 

Ines je kasnije pričala da je Arsen maštao o zasnivanju obitelji, odnosno ženi i djeci koji će ga čekati kod kuće, ali ona sebe ipak nije vidjela u takvoj situaciji, pošto ništa nije očekivala i smatrala je da njih dvoje nemaju što grade.

 

Romantičan početak nije prerastao u dramatičan kraj, jer su međusobno suprotne stavove o budućem životu razumno prihvatili kao neminovnu stvarnost. Dedić je tada imao 25 ​​godina. Ines je kasnije priznala da je Arsenu zaista, kao u pjesmi iz zbirke "Brod u boci", pisala pisma na raznobojnim hartijama, jer navodno nije voljela bijelu.
 

Zeleni autobus koji se "ruši niz jednu beogradsku padinu" zaista je postojao, a njezini rumeni obrazi s njegovom pojavom usaría bi se i na jesenjem vjetru. Arsen Dedić je spominjao mnoga ženska imena u svojim stihovima, a posljednju pjesmu s posvetom namijenio je svojoj unuci "Lu".
 

Skladatelj Dragan Toković napisao je evergrin narodnjak "Voljela me jedna Vranjanka" koju je pjevao Staniša Stošić.

 

U pjesmi se prepoznala sada sedamdesetogodišnja Jelena Đorđević, koja je davne 1972. u Vranju upoznala Tokovića. Jelenu su svi u to vrijeme u Vranju zvali Lela Numerka, mnogima je slomila srce, pa tako i Toković. Ali jedino je on napravio pjesmu i to još kakvu.
 
Inspiracija pjesniku Bori Đorđeviću za "Lutku sa naslovne strane" bila je Mary Cakić, legendarna beogradska starleta iz sedamdesetih godina.

 

Na nekim od koncerata "Riblje čorbe" Mary je nastupala s plesnom grupom "Ribetine", upravo kao neka vrsta scenske ilustracije spomenutog hita.

 

Kantautor Đorđe Balašević je bio vrlo iskren u stihovima svoje pjesme "Olivera", koju je posvetio svojoj supruzi, u kojoj kaže: "Drugi bi sve imalo smisao, ne bih svakoj pesme pisao, da sam znao da postojiš, Olivera".

 

Suprugama Dubravki i Milici su pjesme posvetili i Luis - "Dudo" i Dejan Cukić - "Ja te volim, Milice".

 

 

Životnoj suputnici pjesmu je posvetio i Ljuba Aličić, kroz stihove "Svirajte mi za Željanu, moju ljubav, moju ranu, svirajte za dane sreće, njoj poklanjam ovo veče".

 

 

Pop pjevač Sergej Ćetković je supruzi Kristini namijenio pjesmu "U tebi sve mirno spava, s tobom je sve i san i java, ja borim se da tako ostane, Kristina".

 

 

(blic.rs/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook