Film između ostalog govori o podjeli sofre za kojom je jelo 86 članova velike porodice zbog zavađenih snahi a potom i amidža. Nakon podjele umjesto jednog, bude upaljena vatra na nekoliko ognjišta. Nakon toga se zemlja razbije i podijeli, a kad se zemlja podijeli razbije se i hajvan, pa od osam volova ne ostane ni jedan...Ali tada se život nastavlja na vrhu Vučije planine u vrijeme kada su žene po cijeli dan vodile krave na pašnjake a naveče se vraćale kući da podoje djecu.

''Ovako u nas postaje čovjek. Najprije ga mati okupa a onda dođu kumovi. Kad odrežu perčin daju mu ima. Nije muško ko nema imena'', navode u filmu ''Ime čovjeka''.

Bakir Tanović je bio diplomirani profesor nacionalne historije,a cijeli radni vijek posvetio je razvoju bosanskohercegovačke kinematografije.

Početak filmske karijere obilježio je kao snimatelj prvom nagradom za fotografiju u dokumentarcu ''Osmjeh 196'' (Beograd 1962) u režiji Dušana Makavejeva. Dobitnik je i mnogih drugih priznanja za filmove ''Kesonci'', ''Gdje su nekada rasli mladi orasi'' , ''Ime'', ''Ovčar'', ''Ljubav i bijes'', između ostalih i Šestoaprilske nagrade Sarajeva. U više od pedeset godina svoje filmske karijere, Tanović je radio kao direktor fotografije, scenarist, reditelj i producent.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ak)