Region je tokom protekle sedmice dobrano protresla spektakularna informacija da je mladić pod imenom Nikola Dupalo iz Bosanskog Novog oborio evropski rekord u broju trbušnjaka, uradivši ih neprekidno čak 32.000 za trinaest sati!

Čitalo se o bosanskom „čovjeku od čelika“ od Triglava do Đevđelije, a sigurno i šire. Jedna mala bosanska kasabica tako je preko noći postala epicentar čuda... Poslije one čuvene prijeratne reklame – „Sve rijeke teku od izvora prema ušću, samo Sana teče prema vama“, sigurno je da se ništa značajnije nije desilo u ovom malom, nekada prelijepom gradiću u kojem se spajaju dvije krajiške ljepotice – Sana i Una.

Nikola Dupalo je prvo postao lokalni, a vrlo brzo i bosanski heroj dana. Prvo je preplavio kompletan medijski prostor u regiji, a mediji su se nadmetali u obasipanju superlativima ovog nesvakidašnjeg čina, čiji je akter bio jedan simpatični mladić čija snaga, upornost i izdržljivost izgleda ne poznaju granice.

Tek kasnije sam uvidio i lično se uvjerio koliko su naši Bosanci prepoznali težinu i kvalitet jednog ovakvog rezultata. Prvo me je nekolicina ljudi obasipala porukama na facebooku o Nikolinom rekordu, pljuštali su komentari na FB Twitteru iz svih bosanskohercegovčkih gradova, a pobjednički je likovala i mnogobrojna dijaspora.

Da se stvar masovno primila među rajom primijetio sam kada sam otišao sa nekoliko jarana na piće. 'Ajde što smo mi stalno pričali o tome, nego što sam šetajući gradom imao osjećaj da gotovo svi prolaznici pričaju o Nikoli i njegovim trbušnjacima. Fakat sam u tim momentima skontao da se naš narod najviše pali na pobjednike i rekordere.

Nije da su ostali narodi po tome drugačiji, ali kod nas je to baš (pre)naglašeno. Sa ulice uđem u kafanu, kad tamo opet ista priča: „Ej, jarane, je' vidio onog frajera šta je trbušnjaka uradio? Da li je moguće da je sve to u cugu odradio? Mora da je na nekim jačim drogama, pa to je nemoguće...“

Mene je međutim najviše oduševila činjenica što ama baš niko nije spomenuo i potegao pitanje o Nikolinoj nacionalnosti, već su svi pričali o njemu sa velikom dozom ponosa, kao da su maltene svi oni zaslužni što se u Bosni rodio i živi takav jedan čovjek. Kada sam došao kući i legao u krevet, opet su mi misli odlutale ka Nikoli i njegovom rekordu. Zar je moguće da jedan uslovno rečeno obični čovjek može da objedini narod gotovo na dnevnoj bazi, više nego što je ovaj cjelokupan buljuk političara uradio od završetka rata pa do danas?!

Izgleda da je, ipak, moguće... Zato želim da čestitam našem Nikoli što mi je bar na kratko omogućio da se osjećam prvenstveno kao ponosni građanin ove države, a ne član bilo kakvog nacionalnog tora. Za mene je Nikola Dupalo već sada obilježio ovu 2015. godinu i smatram da je ova država dužna da ga na adekvatan način nagradi za ovaj njegov podvig.

Za početak – neka mu nađe posao. Jer ako za ovakve nema mjesta i prostora, čemu da se onda nadamo mi obični?

Jadranko Petrović

(DEPO PORTAL/BLI N MAGAZIN/aa)