PIŠE: Kristina LJEVAK

Ukoliko na put ka Hercegovini krenete u jutarnjim satima iz zimskog Sarajeva, u trenutku kada dan još nije odlučio da li će svaniti niti u koje će se godišnje doba i sa kakvim padavinama pretvoriti, onda ćete bez sumnje, kao i svi prije vas i oni što će krenuti kasnije, proklinjati Ivan planinu i granicu između rajske klime i onoga što je sarajevska kotlinska neminovnost i život ispunjen maglom.

Pogled sa vinske galerije ''Vukoje'' na sunčano Trebinje

Ako vam je prva adresa Carski vinogradi Ušće, lokalitet koji je prije 120 godina Austro-Ugarska monarhija odredila kao najpovoljniji za gajenje vina te je tu, u najjužnijem dijelu Carstva, podigla vinograd, a domaćin porodica Vukoje, onda ćete uz prve gutljaje Carske žilavke koja je u Francuskoj uvrštena na svjetsku Vinsku kartu, zaboraviti odakle ste krenuli i kud mislite dalje, te se prepustiti uživanju u vrhunskom vinu kog prati neizostavna hercegovačka meza a njom dominiraju sirevi, onakvi kakvi se u svijetu na malo kupuju i skupo plaćaju.

Carska žilavka na Carskom vinogradu, piće dobrodošlice 

Na pitanje koje bi sem vlastitog preporučio vino iz Hercegovine, Radovan Vukoje, direktor  zvanično najbolje vinarije u Jugositočnoj Evropi  ''Vukoje'' odgovara da se sa hercegovačkim vinom iz bilo kog podruma ne može pogriješiti.

Sudeći po rezultatima nepogešive su i njegove procjene te principi na kojima se razvija porodični biznis započet iz restorana i vinskog podruma 1982., pretvoren u svojevrsno vinsko carstvo bazirano na grožđu iz Carskog vinograda koje obilježava 120 godina postojanja.

Radovan Vukoje, direktor vinarije ''Vukoje''

Da ništa ne može uroditi plodom preko noći i bez spremnosti da se dugoročno planira i ulaže pokazuje nam filozofija poslovanja ovih uspješnih Trebinjaca koji se ne obaziru ni onda kad se u tipičnom mentalitetskom maniru okruženje čudi otkuda u istočnoj Hercegovini da nekome padne na pamet da pravi pjenušac.

A palo je Radovanu Vukoji i ne baš palo jer je znanja o enologiji, agronomiji i ekonomiji sticao na tri univerziteta, dva beogradska i jednom u Padovi. Italiju je izabrao kao mjesto gdje je najbolje učiti o vinu i što će povratku u domovinu primijeniti u porodičnoj proizvodnji.

Sve je to stigao sa nepunih trideset pet godina, vjerujući u nužnost međusobnog povezivanja i saradnje, ne žaleći se na izostanak državnog poticaja realnom sektoru, ako se osvrće unazad onda je to samo onda kad treba odgovoriti na pitanja gdje se danas sve mogu pronaći vina sa etiketom Vukoje. A mogu na tri kontinenta. Nakon osvajanja Evrope, Azija je značajan uvoznik vina sa Carskih vinograda porodice Vukoje.

Vrhunske bačve i banka arhivskih vina u pozadini

A da bi ona stigla do svjetskih trpeza nužno je zanemariti nerijetku logiku -sad, odmah i po svaku cijenu. U tom kontekstu Vukoje uprkos kapacitetima vinarije u strogo kontrolisanim uslovima proizvodi isljučivo onoliko vina koliko godina podari grožđa. U njihovim bocama nalazi se samo vino od grožđa ubranog na vlastitim vinogradima što je dugoročna garancija kvaliteta.

Carski vinogradi Ušće

Vinarija se oslanja na moderne tehnologije, kontrolisane procese fermentacije i tradicionalne metode odležavanja vina u hrastovim ''barrique'' bačvama u podrumima osam metara ispod zemlje. 

Iako se još uvijek u Bosni i Hercegovini uprkos bogatstvima kojima raspolažemo ne možemo pohvaliti visokom vinskom kulturom, Vinarija ''Vukoje'' odlučila je da vino izdigne iznad uobičajene vašarske i slavske konzumacije.

Namjenske podrumske prostorije za proizvodnju i čuvanje vina smještene su u veleljepnom zdanju kog je projektovao sarajevski arhitekta Amir Vuk Zec i u kom se nalazi i vinska galerija te restoran sa vrhunskom ponudom gdje uz delicije šefa kuhinje možete probati 21 vrstu vina koliko ih ukupno proizvode.

Ukoliko ste gost domaćina onda ćete uživati i u privilegiji kušanja vrhunskog arhivskog vina pohranjenoj u banci vina Podruma ''Vukoje'' gdje se nalaze rarirtetne berbe namijenjene višegodišnjem čuvanju.

Vinska galerija ''Vukoje'', djelo arhitekte Amira Vuka Zeca

Dok vam u restoranu sa kog se prostire pogled na cijelo Trebinje, Radovan Vukoje priča o filozofiji vina, možete steći dojam kako je sve vezano za vino isključivo hedonizam, dok ne saznate da rad u sezoni koja u zavisnosti od vremenskih prilika traje od dva do tri mjeseca, podrazumijeva danonoćni angažman kad se vrata vinarije ne zaključavaju.

Kada se uvjeriti koliko je dugačak i složen put od berbe do vinske čaše, te da je hrastova bačva za fermentaciju žilavke po cijeni od 300 eura isključivo za jednokratnu upotrebu, onda vam je jasno i zbog čega nisu sva vina po cijeni onih koje možete pronaći u supermarketu.

Zoran Vukoje, unuk osnivača vinarije i sin direktora kom je 2007. kad je rođen posvećena prva Magnum porodična rezerva

Kod Vukoje ćete naučiti mnogo, o uspjehu, posvećenosti, profesionalnoj strasti ali i važnu lekciju za neiskusne koja podrazumijeva da kad popijete i više o 15 čaša različitih vrsta vina, ako je vrhunsko i po redoslijedu kog odabere vrhunski stručnjak, onda ujutro glava ne boli.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)