Aldin Kurić postao 'novi čovjek'

Al'Dino: Poslije svega što mi se desilo, osjećam se kao da mi je odstranjen tumor...

Zabava04.12.14, 15:57h

Al'Dino: Poslije svega što mi se desilo, osjećam se kao da mi je odstranjen tumor...
Danas, poslije svega što mi se desilo, osjećam se kao da mi je odstranjen tumor, koji bi me ubio da sam ga zadržao. A rez je bio jedini spas i moralo je biti bolno, kao i svaka operacija. Ali sam za poklon dobio sebe novog i novi život. Onoga Al'Dina finog i društveno poželjnog saučesnika u licemjerju sahranio sam sa svim ljudima koji su me kopali. Hvala im, poručuje Aldin Kurić

 

Autor: Zana Kološ, Azramag.ba

 

U trenutku kad sam kontaktirala jednog od najboljih kantautora u Regiji, Aldina Kurića – Al'Dina, bio je u Jajcu. Rekao je da uskoro dolazi u Sarajevo, ali ne i da njeguje bolesnog oca. Kad sam kasnije u razgovoru to shvatila, bilo me je stid što sam ga uznemirila u tim najtežim trenucima za svakog čovjeka i željela sam da odustanem od razgovora. To sam mu i rekla. No, iznenadio me profesionalizmom i rekao da će, ipak, naći vremena za pitanja koja sam pripremila, a koja su mi u tom momentu izgledala trivijalno za situaciju u kojoj se on nalazi. Kaže da je uvijek je bio iskren, obećao je razgovor i želi da to ispoštuje. Tako je i bilo.

 

- Čini mi se da mi je svaka godina sve bolja kako marljivo radim na svom duhovnom oslobođenju i mentalnom razvoju, tako da se sada radujem svakom novom danu i samo posmatram film svog života i likove u njemu. Nastupa je bilo, ali je onaj s Macom (Draganom Marinkovićem, op.aut.) u Kopenhagenu bio poseban. Tada smo napravili pravu atmosferu koja je urodila plodom i pjesmom i zajedničkom saradnjom, uz „Ohridsko ljeto” i mnogo drugih dobrih koncerata – kaže Aldin.

 

Imali ste mnogo medijskih nastupa u Srbiji, a bilo je i mnogo intervjua. U jednom kažete: „Ne volim da pričam o svojoj muzici, jer ona sama govori za sebe” te da plačete kad pišete pjesme. Je li to baš tako?

 

- Danas, kada sam dobro ušao u zen mudrost i sufijsku mistiku iz kojih crpim znanje, i ponovo razumijevam stvarnost kao novi čovjek, mogu da kažem da sam mnoge stvari ne znajući i sam radio pišući pjesme. U tim momentima čudnih stanja svijesti „dobio sam” nove riječi i tonove. Da pojednostavim, ako pravimo pjesmu ili nešto drugo, koristeći znanje i razum, onda će to uvijek ličiti na nešto što je već objavljeno.

 

Šta je znanje nego samo skup informacija iz vanjskog svijeta, koje smo prikupili tokom života, a ako hoćemo nešto sasvim novo i nečuveno da stvorimo, onda moramo ići u stanje izvan svijesti, znanja i razuma. A to je područje našeg neznanja, koje uopće nije prazno nego je, naprotiv, polje iz koga dolazi inspiracija. Tako i ja plačem kad čujem svoju novu pjesmu, jer je porađam kao dijete i ne znam kakva će se roditi. I onda je i ja prvi put vidim i čujem i naježim se ili plačem. Kad se radi plagijat, onda nema ushićenja. A danas su uglavnom plagijati. I ljudi su postali plagijati. Cure su kao Ceca i svaka ima iste cipele, a muškarci su svi isti, mentalno i fizički. Sve je u šablonu, pa i pjesme i ljudi.

 

Kompletan tekst možete pročitati u print izdanju Magazina Azra (broj 927)

 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

 

 


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook