Već nekoliko tjedana se planiram posvetiti izgledima nove vlasti – kako god ona izgledala – da preživi do redovitih parlamentarnih izbora. Ali, svaki put me zaustave događanja koja bi neozbiljno bilo ignorirati. Dogodilo se to i ovog puta – i to bukvalno usred analize apostrofiranih izgleda vlasti koja, da čitava stvar bude još zabavnija, nije ni konstituirana.

Demokratska fronta, naime, za vikend iziđe s prijedlogom konkretnih mjera za početak procesa reformi u BiH – i pomuti vodu onima koji uhljebljivanje tijekom slijedeće četiri godine već uvelike slave. Jer, sada postaje i više nego jasno da se buduća vlast neće formirati ni brzo ni jednostavno. Sasvim suprotno, poslijeizborno natezanje bi moglo biti i mučnije i dugotrajnije no ono nakon prethodnih izbora.

Biti će, ne dvojim, onih koji će sve to – i ono što se posljednji vikend dogodi, i sudove koji su sastavni dio ove analize – pokušati izložiti podsmjehu. Zaludu im, međutim, sve to. Jer, priča je i više nego ozbiljna – pa i, ako već hoćete, za njihove političke favorite. A, da bi se baš to moglo dogoditi upozoravao sam i do sada.

Sada postaje i više nego jasno da se buduća vlast neće formirati ni brzo ni jednostavno. Sasvim suprotno, poslijeizborno natezanje bi moglo biti i mučnije i dugotrajnije no ono nakon prethodnih izbora

Postotak osvojenih glasova bio je povod tercetu Čović-Dodik-Izetbegović da još tijekom izborne noći – svatko, istina, na svoj način – proglase izbornu pobjedu. Lider HDZ-a se, međutim, na tome nije i zaustavio. Dapače, javnost od prvog dana uvjerava kako će priča o konstituciji nove vlasti izgledati bitno drugačije no svih prethodnih godina. Za formiranje vlasti, uporno je ponavljao, a to čini još uvijek, neće trebati trošiti godine – sve se, i na svim razinama dakako, završiti može i prije konca godine.

Otkud, međutim, pravo na vođenje poslijeizbornog procesa stranci ispred koje su čak tri i na prostoru Federacije – o razini zemlje da se i ne govori? Otkud – jer razloge za to pronaći se ne može ni u Ustavu ni u Izbornom zakonu? No, u stanju poslijeizborne euforije lider HDZ je, izgleda, sve to smatrao nevažnim. Važnom mu se, potpuno suprotno, učinila samo njegova priča kako je osvojio preko tri petine glasova bh. Hrvata – i kako mu ta činjenica, neovisno o tome gdje mu se po stvarnoj izbornoj snazi nalazi stranka, daje ekskluzivno pravo na sastavljanje buduće vlasti na svim razinama njezine organizacije.

U silnoj trci, međutim, da poslijeizborni šok iskoristi kako bi brže-bolje osvojio sve poluge vlasti, ali i stavio šapu na javna poduzeća – a time i na nepresušne financijske rezervoare – „veliki meštar“ je činio pogreške koje bi mu se mogle vratiti kao bumerang. Prvo je, prisjetimo se, sa svojim banjalučkim drugarom, onim istim zbog kojeg na povratak vlastitim domovima i danas čeka preko 200 tisuća Hrvata, obznanio hrvatsko-srpsku osovinu – i pozvao ostale da im se pridruže. I to po principu – tako je osovinski dogovor u dobrom dijelu javnosti barem doživljen – il' ste s nama, il' će umjesto vas s nama drugi biti. A time je, dakako, poslao poruku i lideru stranke koja je stvarni izborni pobjednik – da su principi nove vlasti već dogovoreni, te da SDA-u preostaje tek da ih primi na znanje.

Zamislite strukturu federalne vlasti koju čini trolist SDA-HDZ-SBB – ili državne kojoj se, uz sve njih, pridružuje još i Dodik sa svojim koalicijskim timom

To je, objektivno, pogreška zbog koje bi „poglavnik“ – neovisno o svim naknadnim posipanjima pepelom – mogao imati bitno narušen san. Ali, ona nije i jedina. Pokušaj mu, potom, da se kao treći koalicijski partner vlasti na svim razinama preporuči, i u vlast u konačnici uvuče SBB – čiji je lider „zakleti“ neprijatelj izbornome pobjedniku – doživljen je, po mojem sudu, još ozbiljnijom prijetnjom. Zamislite, hoću reći, strukturu federalne vlasti koju čini trolist SDA-HDZ-SBB – ili državne kojoj se, uz sve njih, pridružuje još i Dodik sa svojim koalicijskim timom.

Onom, naime, tko išta znade, jasno je da su u toj kombinaciji Izetbegović i njegovi „donji“. Ali, ne budimo naivni, to je jasno i trenutačnom lideru SDA. I, stoga on Čović-Dodikovu planu od početka parira drugom pričom – onom o potpisanoj deklaraciji narodnosnih stranaka, članica Evropske pučke stranke, i obvezom da one prave poslijeizborni koalicijski savez.
Shvatio je to i poslovično bahati Dodik. Iako, njegove se muke ne zaustavljaju samo na toj vrsti činjenica. Ima Mile problema i u vlastitom dvorištu. U javnosti, naime, uporno pokušava stvoriti dojam kako je trokut SNSD-DNS-SP neupitan – i kako iza njega stoji čak 45 mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Je li, međutim, sve to i točno? Ne znam. Ali, puno detalja upozorava da lider SNSD ima muka puno više no što je spreman priznati. Uostalom, ni na tu vrstu informacija neće dugo trebati čekati.

I stoga je, bukvalno preko noći – to je, uostalom, uočiti mogao svatko tko iole pažljivije prati bh. političku scenu – postao puno pitomiji no što je prethodne tri-četiri godine imao običaja biti. Nigdje pljuvanja po vlastitoj državi, nigdje prijetnji referendumom i secesijom. Naprotiv, pun je elana za evropski put BiH, pun je spremnosti za razgovore sa svim i svakim – čak i s Ivanićem koji mu je uvijek bio predmet podsmjeha.

Pitanje je, međutim, hoće li sve to pomoći. Jer, jasno mu je da su naspram njemu članice velike obitelji evropskih pučana – a među njima iz ove zemlje su oba HDZ-a, SDA, SDS i PDP – i da u odnosu na tu obitelj obvezu ima i njegov mostarski „suborac“. Ali, time se Miletove muke i ne završavaju. Ulje na vatru posljednjega vikenda doli mu i Demokratska fronta – i njezin prvi čovjek dakako. Parlamentarnim strankama, kako rekoh, frontovci ponudiše „Prijedlog konkretnih mjera za početak procesa reformi u BiH“. Ali, to nije sve. Važnije od toga je da na ponuđeni dokument, ako su medijske informacije točne, načelnu suglasnost dadoše i SDA i Savez za promjene. Navodno, razgovarati bi, i to još ovog vikenda – prije, dakle, no što ova analiza i ugleda svjetlo dana – trebalo tek o detaljima kako bi se na ponuđeni prijedlog i stavilo potpis.

Hoće li, a zbog veza s Dodikom, lider HDZ na sve to zažmiriti očima? I hoće li time priznati da se njegova funkcija i iscrpljuje u bezuvjetnoj potpori banjalučkom „voždu“?

Čović se, istina, u vrijeme dok ovaj tekst nastaje, još uvijek ne očituje. Ali, morat će. Jer, poziv za pridruživanje mu je upućen. A ignorirati ga, ili odbiti ne daj Bože, bilo bi ravno političkom samoubojstvu. Jer, u ponuđenom prijedlogu su mjere oko kojih, barem na verbalnoj ravni, postoji opći konsenzus. U njemu je, recimo, do u detalje razrađen mehanizam koordinacije u procesu EU integracija – i nesvrstavanje uz njega bi Čoviću moglo stvoriti probleme s kojima nije ni kalkulirao. U prijedlogu Demokratske fronte, potom, su i mjere za rasterećenje gospodarstva – one iz deefova ekonomskog programa 14-21 kako je popularno u javnosti prepoznatljiv. Kako sve to ignorirati – i kakvom argumentacijom odbiti staviti potpis na njih?

Ali, to nije sve. Ponuđeni prijedlog je ispunjen i rješenjima za koja se godinama zalaže HDZ. Prijedlogom je, primjerice, predviđeno formiranje i Međužupanijskog vijeća u procesu EU integracija – a time su u čitav proces koordinacije involvirane i županije, baš ono, dakle, čija je eliminacija bila jedna od točki sporenja s platformašima. Prijedlogom se, da ne nabrajam sve ostalo, predviđa da se, ukidanjem Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, ispoštuje odluka Ustavnoga suda Federacije – a to je ono što godinama traži i HDZ, zar ne?

Hoće li, a zbog veza s Dodikom, lider HDZ na sve to zažmiriti očima? I hoće li time priznati da se njegova funkcija i iscrpljuje u bezuvjetnoj potpori banjalučkom „voždu“? Ne znam. Ali, znam da tijek događanja u vremenu nakon parlamentarnih izbora sve snažnije opovrgava teze kako će nova vlast gotovo pa preko noći biti i uspostavljena. A sve uvjerljiviji postaju sudovi kako bi BiH tekuću godinu ispratiti mogla sa starom vlašću – i kako bi se njezini analitičari barem prvi dio 2015., ako ne i čitavu godinu, također mogli baviti pitanjima kombinacija koje su u strukturi nove vlasti najvjerojatnije. I ne samo to. Velike kombinatorike i pravljenja kojekakvih osovina u konačnici bi se o glavu mogle obiti onima koji su ih nakon ovih izbora i zapodjenuli.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, a ne stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook