“Rođena sam 21. juna 1981 u Kajiadu, Republika Kenija. Osnovnu i srednju školu sam završila u Nairobiju, glavnom gradu Kenije, a 2003. godine diplomirala na Koledžu za kozmetiku i dizajn. Početkom 2004. godine počela sam se baviti trčanjem i na maratonu u Austriji upoznala sam svog budućeg supruga, a 2005. udala sam se za Sinišu Marčetića i došla živjeti u Bosnu i Hercegovinu. U aprilu 2006. stekla sam pravo na državljanstvo Bosne i Hercegovine i od tada s puno uspjeha nastupam za reprezentaciju Bosne i Hercegovine” – tako ova Kenijka priča o tome kako je došla u BiH i postala naša državljanka.

Njezine uspjehe u karijeri teško je pobrojati. Ovo su samo neki: bila je sudionica na tri svjetska prvenstva i dva puta je sudjelovala na Olimpijskim igrama s ispunjenim normama sa zastavom Bosne i Hercegovine. Ponosna je vlasnica pet medalja s balkanskih prvenstva, a bitno je istaknuti i da je jedina u povijesti BiH koja je ujedinila medalje na maratonu, krosu i stazi. Od 2006. godine od kada je dobila pravo natjecati se na prvenstvima Bosne i Hercegovine, Lucia Kimani niže samo hvale vrijedne uspjehe. Tako je osvojila 20 titula prvakinje Bosne i Hercegovine u disciplinama (1500 m, 3000 m, 5000 m, 10 km i krosu), postavila 12 rekorda BiH u disciplinama 10.000m, 10 km polumaraton i maraton, postavila 20 rekorda Republike Srpske u disciplinama 3000 m, 5000 m, 100.000 m na polumaratonu i maratonu. Zanimljivo je da je samo jednom na službenim natjecanjima u BiH izgubila utrku, i to 2006. godine u disciplini 800 m. Lucia ističe da joj se jako sviđa naša država.

“U Bosni i Hercegovini mi se sviđa mentalitet ljudi jer je jako sličan onome u Keniji. Ono što mi se ne sviđa je ogromna korupcija u svim sferama, od sporta do politike, isto kao u Keniji. Ipak, život u BiH se dosta razlikuje od onog u Keniji. U Keniji je život dosta sporiji i puno je manje stresa nego ovdje, ljudi su dosta opušteniji i vrijeme, odnosno sat nije toliko bitan. Osim toga, Kenija nema zimu i to donosi mnoge pogodnosti kako za sportaše, tako i za obične ljude. Mislim da se u Bosni i Hercegovini jako teško prilagoditi na vremenske uvjete zimi”, kaže simpatična sportašica. Pitamo je kako je ustvari njezina karijera počela? Kaže da se sve dogodilo sasvim slučajno.

“Kao mala sam igrala nogomet u osnovnoj školi, da bih zatim kasnije počela trčati rekreativno i onda kada sam vidjela da puno ljudi u Keniji trči, krenula sam i ja i tako je počelo. Svaki početak je težak pa tako je bilo i kod mene. Naravno, trudila sam se biti najbolja u onome što radim pa sam tako na jednoj utrci koja je bila izborno natjecanje za odlazak u Austriju osvojila treće mjesto i tako dobila priliku otići u Salzburg natjecati se i tamo upoznam svoga supruga”, priča Lucia. Dotaknula se i svojih nastupa na OI-jima na kojima je bila čak dva puta.

“Svaki sportaš sanja nastupiti na Olimpijskim igrama; ja sam uspjela dva puta: 2008. i 2012. godine. Nažalost, 2012 godine imala sam ozljedu koja me spriječila završiti utrku! To je bilo jako bolno iskustvo za mene”, kaže iskreno. Ističe da sport jako voli i da joj puno znači.

“Obožavam sport, vjerujte mi. Da nije tako, davno bih prestala trenirati atletiku jer u uvjetima u BiH nemate neku potporu od države da se možete profesionalno baviti i zarađivati novac. Radim ovo isključivo iz ljubavi i zbog svojih ciljeva i želim biti najbolja u tome”, kaže. Budući da je postala majka, pitali smo ju kako usklađuje majčinske i sportske obveze. Kaže da je treniranje sada dvostruko teže.

“Trenirati za maraton po 30 km dnevno i čuvati bebu je jako, jako težak posao. Ali sve se stigne nekako, tu je obitelj oko mene koja mi puno pomaže, kao i moj suprug”, ističe Lucia. Ona i suprug su prošle godine pokrenuli školu atletike u Prijedoru i za sada imaju dosta uspjeha u tome.

“Cilj nam je bio djecu skloniti s ulice i uključiti u sport, odnosno atletiku, jer je svijesti o važnosti sporta u životu mladih jako mala i slabo im se posvećuje pažnja”, kaže. Ova ambiciozna atletičarka ima velike planove za budućnost, a jedan od njih je i kvalificirati se za Olimpijske igre u Riju 2016. godine.

“Trudim se obilježiti svoju karijeru i nastupiti na svojim trećim Olimpijskim igrama i nadam se da ću to ostvariti. Nakon toga zajedno ću sa suprugom kovati daljnje planove za budućnost.  Moja formula za uspjeh je rad, upornost i malo talenta, i s tim namjeravam nastaviti i dalje”, kaže nam za kraj Lucia.

(Dnevni-list.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)