Piše: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Najava da će ove godine u programu BH Film Festivala, koji se održava u sklopu 20. SFF-a, biti prikazano čak devet domaćih igranih filmova i jedan omnibus, na prvi pogled izgleda spekakularno i vrlo obećavajuće. No, da li je to odista tako? Pogledajmo malo filmove koji se nude u programu.

1. Film koji se očekuje sa najviše interesa je novi film Jasmile Žbanić „Otok ljubavi“ koji će, nakon svoje premijere u okviru specijalnog programa festivala u Lokarnu, imati i svoju bh. premijeru. Ali, ova ljubavna drama sa elementima komedije i sa međunarodnim castom zvanično je hrvatski film sa tek manjinskim učešćem bh. producenta u njegovom finansiranju.

2. Isti je slučaj i sa filmom „Cure“ Andreje Štaka, švicarske rediteljice bosansko-hrvatskih korijena; njen drugi film, nakon „Gospođice“ sa kojom je pobijedila u Sarajevu 2006. godine, opet je zvanično švicarska produkcija sa bh. manjinskim učešćemu u projektu. Film "Cure", intrigantna ljubavna priča o odrastanju, na SFF-u će biti prikazan i u okviru Takmičarskog programa.

3. Atrakcija ovogodišnjeg festivala bit se sigurno i prikazivanje omnibusa „Mostovi Sarajeva“ koji je svoju premijeru imao u Cannesu ove godine. Film se prikazuje u zvaničnom programu festivala, a „privilegiju“ da bude prikazan i u programu BH Film zaslužio je zbog činjenice da je (samo) jednu od priča o Sarajevu, a povodom 100 godišnjice Sarajevskog atentata, režirala i bh. autorica Aida Begić.

4. Jasmila Žbanić u okviru BH Film Festivala ima i svoj film „Za one koje ne mogu govoriti“, ali tu je riječ o prošlogodišnjem filmskom uratku koji će se iz više informativnih razloga prikazati i u okviru ovogodišnjeg SFF-a.

5. Isti je slučaj i sa filmom „Ja sam iz Krajine, zemlje kestena“ Jasmina Durakovića, koji je također prošlogodišnja produkcija i kojeg je publika u BiH već imala priliku da pogleda. Zanimljivo je da je ovaj film nastao u nezavisnoj produkciji, bez podrške Fondacije za kinematografiju, te reditelj Duraković i producent i scenarista filma Mirsad Ćatić nisu ni pokazivali neku veliku ambiciju da film premijerno prikažu na Sarajevo Film Festivalu.

6. Produkcijska kuća DEPO, pored filma „Ja sam iz Krajine, zemlje kestena“ u kojem je imalu ulogu koproducenta, na ovogodišnjem SFF-u prikazuje i film „Čefurji raus“, slovenačko-bosanskog reditelja Gorana Vojnovića. Međutim, i ovaj film, uspješna socijalna drama o životu mladih Južnjaka (Bosanaca, Srba i Hrvata) u deželi,  manjinska je bh. koprodukcija sa Slovenijom, a film je također već imao svoju sarajevsku premijeru, kao i kino distribuciju  u regionu.

7. Film „Top je bio vreo“ Bobana Skerlića je također stara priča koja je imala svoju premijeru u Beogradu, ali zbog tematike filma (priča iz vremena opsade Sarajevu kroz oči jednog srpskog dječaka), nastalog po romanu Vladimira Kecmanovića, njegova sarajevska premijera se očekuje sa značajnim interesom. No, treba li uopšte naglašavati je i ovaj film nastao kao bh. manjinska koprodukcija, u suradnji sa producentom i glumcem Tihomirom Stanićem iz Kozarske Dubice.

8. Slična situacija je i sa filmom „Most na kraju svijeta“ Branka Ištvančića, rađenom po scenariju bosanskog pisca Josipa Mlakića. Ovaj hrvatski film bavi se životom bosanskih Hrvata koji su se doselili u napuštena sela hrvatskih Srba, a finansijsko učešće BiH u njegovoj realizaciji čini samo je jedan manji dio ovog filmskog projekta.

 
9. Prvi u najavljenom programu koji se može smatrati zaista bh. produktom jeste film  „Politika i drugi zločini“ mladog Kenana Musića. Ovaj istinski herojski poduhvat nastao je u potpuno nezavisnoj produkciji mladog Musića, te kao potreba da se kroz angažiranu socijalnu priču progovori o društvenoj hipokriziji u kojoj živi današnja BiH.

10. Druga dva izvorno bh. filma koji će imati svoju premijeru u okviru BH Film Festivala su „Reket“ Admira Mulalića i „Devet položaja samoće“ Envera Puške. Ono što povezuje ova dva filma jeste da su nastala u potpuno nezavisnoj produkciji i bez podrške Fondacije za kinematografiju. U svemu drugome ovi filmovi su potpuno različiti.

„Reket“ je najavljen kao žanrovski akcioni film, dok je „Devet položaja samoće“ čisti art film koji, po mišljenju onih koji su ga već imali priliku pogledati, može biti jedno od iznenađenje ovogodišnje bh. filmske produkcije.

Ovaj pregled dugometražne filmske produkcije unutar BH Film Festivala pokazuje da stanje u domaćoj kinematografiji i nije baš tako sjajno kako to broju filmova izgleda. Uz mladalački film Kenana Musića, praktično samo dva filma potiču iz ovogodišnje bh. filmske produkcije, i to oba nastala u gerilskim producentskim uslovima i bez potpore države. Svi ostali filmovi su stariji naslovi ili manjinske filmske koprodukcije.

Kada to usporedimo sa produkcijom naših susjeda u Srbiji i Hrvatskoj, onda bh. filmska produkcija izgleda vrlo jadno. Ovdje se postavlja pitanje šta je sa domaćim filmskim projektima koje je podržala Fondacija za kinetografiju prethodnih godina i zašto se ti filmovi ne snimaju? Jer bez tih projekta, nema istinske i snažne nacionalne filmske produkcije jedne zemlje.  

Niti možemo, niti na to imamo pravo, hvaliti se filmovima naših autora koji svoje projekte uspijevaju uraditi u drugim zemljama ili u vlastitoj nezavisnoj produkciji!

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)