U mom povremenom boravištu, Tuzli, u nedjelju se još uvijek moglo vidjeti poprilično zastava i ostalih navijačkih obilježja na automobilima. U ponedjeljak je to baš urjeđalo. Komšija iz susjedne zgrade, totalni stranac u svijetu nogometa, koji se poslednji sjetio da zastave postavi na auto uoči utakmice, da ne bi kakav kamen pečatir'o njegovo „izdajništvo“, među prvima ih je sklonio, sada se plašeći „ovjere“ nečijeg bijesa. Uzavrele strasti idu iz krajnosti u krajnost.  krajnost

A, opet, u mom stalnom boravištu, među povratnicima u selu Skočiću pored Drine, na ruševinama nekadašnjeg doma kulture, gdje se kolektivno gledaju utakmice kad ponekad zaluta tv signal, još uvijek stoje zastave i transparenti. Tamo gdje je, zbog prekratkog biračkog spiska a time i nezainteresovanosti političara da pomognu, nazaposlenost stopostotna, gdje je jedini neizgrađeni put u regiji, jedina neobnovljena džamija u BiH i mnogo toga još nepostojećeg, ruševnog i jedinog; gdje je, dakle, daleko teže stanje od onog preteškog u ostalim dijelovima zemlje – nogometna reprezentacija je bila baš sve na svijetu. Sada se svijet srušio, sve je paralisano, pa niko nema snage da skloni obilježja.

Ni u jednom kutku zemaljske kugle, kao u našoj raskupusanoj i nesretnoj državi - od 16. novembra kada smo se plasirali, pa do 21. juna kada smo ispali - ova igra nije bila toliko više od igre, tako ljekovita razgala za obeznađeni narod

Samo dostojanstvo

Na ovom mundijalu, očitije je nego ikad da je nogomet najplanetarnija ljubav, strast, posao, ideologija, religija i šansa. Kako je, samo, marginalna Gana istraumirala moćnu Njemačku, sažaljevani Iran zadeverao silnu Argentinu, a Kostarika i Urugvaj ponizili gigante – Englesku i Italiju?! Ali, ni u jednom kutku zemaljske kugle, kao u našoj raskupusanoj i nesretnoj državi - od 16. novembra kada smo se plasirali, pa do 21. juna kada smo ispali - ova igra nije bila toliko više od igre, tako ljekovita razgala za obeznađeni narod.

I vi ste, dragi naši zmajevi, „krivi“ što je to bilo tako, jer ste napravili čudo koje je prekardašilo sportske okvire i nedopustivo se uzdiglo iznad svekolike bh. nesreće.  Jest, bili smo opijeni vašim podvizima, ali nismo, bar ne velika većina navijača, izgubili glavu i očekivali u Brazilu nemoguće. Nadali smo se samo dostojanstvenoj igri i koliko-toliko zapaženom nastupu; dakle, da ne bude bruke.

Protiv Argentine je upravo tako i bilo; trčalo se po cijelom terenu, vraćalo, uklizavalo, paralisalo njihove zvijezde pred čijim samim imenima je nemoguće nezadrhtati ... I da nismo dali onaj gol, ostao bi dobar utisak, a sa Vedinim golom kroz noge, već je to bio merak: Slavila se jedna čestita igra kao velika pobjeda!

Ali, protiv Nigerije ...!

Posmatračka misija

Dobro, jesu sudije idiotski poništile gol čist k'o suza koji će nakon osude svjetske javnosti, te pošto su takve greške generalno postale nepodnošljiva mora najveće smotre nogometa, dati doprinosa uvođenju neke ofsajd-dijagnoze, tim prije što se gol-tehnologija pokazala kao pun pogodak. Naravno, postavlja se pitanje – a šta će, onda, sudije raditi, izuzev što će se maziti sa nekim prenemažućim Nigerijancima?

Dragi naši Zmajevi, nikako ne može da nam bude jasno zašto ste svi vi ostali najveći dio utakmice bili u pukoj posmatračkoj misiji?

Dakle, jest nam štetu nanijela i ta neviđena, a nekažnjena opstrukcija igre, zbog koje se zgražala brazilska publika. Jest i njihov gol  sporan, ali otkud Spahiću pravo na unaprijed izgubljeno naguravanje sa znatno jačim protivnikom, umjesto da se baci na loptu i nekako je skrajne u korner. Nije li to neuspješno viteštvo  reprizirao i u drugom poluvremenu?

Kriva je i sportska nesreća što onaj Džekin šut u stativu u zadnjem minutu nije išao dva centa desnije i odbio se u mrežu. Kriv je i Sušić sa stručnim štabom, ali ne zbog defanzivne, nenapadačke taktike i drugih finesa u koje nećemo ulaziti. Krivi su što su uveli neoporavljenog Salihovića da muči i sebe i nas, a Lulićevu nespremnost da igra od samog starta, a pogotovo onaj frtalj utakmice njegovog totalnog statiranja, jedino su oni, među milionima gledalaca širom svijeta, uspjeli da ne primijete. I upravo tom stranom su stizali protivnički cunamiji.

Krivi su što su uveli Tina Sušića sa njegovim rekreativnim ambicijama i predispozicijama spram nigerijskih antilopa i atleta. I zašto su izveli Hajrovića koji je jedini, uz Bešića i Šunjića, pokazao borbeni žar u utakmici svih utakmica.

Zašto je Begović bio ostavljen kao meta u streljani? I šta bi bilo, jadna li nam majka, da on te večeri nije bio na standardno briljantnom nivou?

Dragi naši Zmajevi, nikako ne može da nam bude jasno zašto ste svi vi ostali najveći dio utakmice bili u pukoj posmatračkoj misiji?

Džeko i Misimoviću, a to važi i za ostale, nije toliki problem što ste uporno gubili lopte, već što  nijednom niste potrčali i pokušali da ih vratite u posjed! Sjetimo se kako je one večeri blijedi Messi znao da kidiše nazad i kvari naše kontranapade, ili koliko je uklizavanja imao tridesetšestogodišnji Ivica Olić u ofanzivi i defanzivi.

Meta u streljani

Zašto smo imali bar desetominutne periode u oba poluvremena u kojima niko nije prilazio lopti, dok su protivnici harčili vrijeme ili kao kroz sir dolazili u zonu šuta kad im se ćejfne? Zašto je Begović bio ostavljen, što reče beogradski analitičar Boris Jovanović, kao meta u streljani? I šta bi bilo, jadna li nam majka, da on te večeri nije bio na standardno briljantnom nivou?

A vi na svaku kritiku revoltirano potežete argument poništenog gola i ostalih sudskih opstrukcija. Meksikanci, oni isti koje smo ama baš svim zasjenili u prijateljskoj utakmici, kad je njihov vatreni selektor pjenio isto kao i na mundijalu, nisu plakali za poništenim golovima, nego su kidisali da daju još jedan Kamerunu.

Nijedna igra u Brazilu nije bila tako mlitava i neborbena kao vaša protiv Nigerije. To nas je zaboljelo daleko više od poraza!

Ono što boli veliku većinu navijača je, prije svega vaša nepodnošljiva indolentnost i uporno očekivanje da neko drugi pogine za loptu koju ste vi izgubili! Kad se vratite, pogledajte u miru utakmice s mundijala, i morat ćete se složit da, iako su drugi gubili s većim rezultatima, nijedna igra u Brazilu nije bila tako mlitava i neborbena kao vaša protiv Nigerije. To nas je zaboljelo daleko više od poraza!

I prestanite se ljutiti k'o uvriđene mlade, zagrizite večeras protiv Irana kao što uvijek radite, i ostanite Zmajevi od Bosne! Nemojte da, pored svega ostalog, sad i vas više nemaju - i moja Tuzla i moj Skočić i svaki kutak ove zemlje, pa kakva je da je! 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook