“Daj mi pravdu ili daj mi smrt”, rekao je Patrick Henry, američki revolucionar koji je u 17. stoljeću bio jedan od najvećih boraca za očuvanje fundamentalnih građanskih i ljudskih sloboda, koje su bile garantirane tadašnjim i sadašnjim Ustavom Sjedinjenih Američkih Država, temeljnim stubom demokracije koji nakon 250 godina stoji i služi kao progresivni i pravedni primjer održivosti zajedništva ljudskih razlika. Henrijev snažni osjećaj odgovornosti prema društvu, kao izabrani poslanik vlade, njegove osude korupcije među državnim dužnosnicima, kao i historijska odbrana ljudskih prava, ostavili su trag u američkoj historiji, vidljiv i osjetljiv na generacijama novog milenija.

Ovim riječima sam počeo jednu kolumnu neposredno nakon oktobarskih izbora 2010. godine, kada je SDP-ova  “Država za čovjeka” ostvarila historijsku pobjedu. Kao mladi entuzijasta i politički aktivista vjerovao sam, kao i 300.000 drugih građana da će to biti kraj jednog feudalnog razdobolja, ere koja je natjerala bh. građane da prihvate nepravdu kao nepromjenljivo činjenično stanje u ovom društvu. Pitao sam se tada “da li će se dugonajavljeni revolucionar Zlatko Lagumdžija pokazati kao bosanskohercegovački Patrick Henry?”

Četiri godine kasnije, na moju žalost, ali i na žalost svih građana koji su tada dali svoj glas za promjene, tzv. revolucionar i socijaldemokrata, pokazao je svoje pravo lice, elitistički i uskosarajevski pogled na zemlju i sve njene građane, a “država za čovjeka” nakon prvih “bratskih” imenovanja u javnim preduzećima, pretvorila se u “državu za brata, punca i rođaka”.

Niko nije mogao naslutili da će upravo SDP, kao stranka koja je svoju cijelu predizbornu kampanju temeljila na priči protiv SDA, biti upravo ta koja će tu istu SDA spasiti od historijskog smetljišta!

Građani 2010. godine nisu pogriješili zato jer su glasali za obećane promjene, s tim da su se legitimno nadali da će SDP oko sebe okupiti nove snage koje su se tada pojavile na političkom tržištu, kao što su npr. bili SBB i Naša stranka. Niko nije mogao naslutili da će upravo SDP, kao stranka koja je svoju cijelu predizbornu kampanju temeljila na priči protiv SDA, biti upravo ta koja će tu istu SDA spasiti od historijskog smetljišta!

Taj potez bio je prvi ekser u mrtvački sanduk socijaldemokratije u BiH, a sve što je slijedilo naredne četiri godine evidentan je i precizan pokazatelj da ovom zemljom upravlja jedno tajno porodično društvo mladomuslimanske provenijencije, te prema kojem se pojedinac ne vrednuje na osnovu kompetencija i moralnog integriteta, nego isključivo prema familijarnoj lozi i od boga datom prezimenu!

Sasvim je prirodno da sistem koji njeguje takve zaostale vrijednosti nije u stanju napraviti adekvatan i opipljiv iskorak po pitanju demokratizacije i depolitizacije institucija, socijalnog i ekonomskog oparavka, vladavine prava i zakona. Kako može neko obećavati jednake prilike, socijalnu pravdu i borbu protiv kriminala i korupcije, kada taj isti koji to zagovara i koji je dobio povjerenje od građana na antinepotističkoj retorici, ima obraza da na prvo važno direktorsko mjesto u javnim preduzećima postavi nikog drugog nego rođenog brata, što je bio slučaj sa Mirsadom Nikšićem, bratom premijera Nermina Nikšića, kojeg je uvaženi premijer postavio na mjesto izvršnog direktora JP Autoceste Federacije.

Skrivena veza između Lagumdžije i Izetbegovića traje mnogo duže nego što su mnogi anticipirali. Prema nekim informacijama taj odnos je čak familijarne prirode...

Da li je to iznenadno partnerstvo između komunista i mladih muslimana nastalo igrom slučaja, postizbornom matematikom, navodno jedinom mogućom kombinatorikom za formiranje vlasti?!? Naravno da nije. SDP je mogao komotno napraviti vlast sa SBB-om i dva HDZ-a, te na taj način ispoštovati legitimne predstavnike Hrvata, ali i ostalih građana koji su 2010. godine dali svoj glas za budućnost a nikako za prošlost!. Međutim, skrivena veza između Lagumdžije i Izetbegovića traje mnogo duže nego što su mnogi anticipirali. Prema nekim informacijama taj odnos je čak familijarne prirode. Postavlja se s pravom pitanje: Ako to nije istina, zašto Zlatko nije demantirao Senada Hadžifejzovića u Centralnom dnevniku kada mu je Senad rekao da kruže informacije da su Bakir i on (Zlatko)  rođaci drugog koljena?!?

Dakle, ovdje se više ne radi o strankama i onim principima za koje se oni deklarativno zalažu. Ovdje se radi o sukobu ideologija i životnih vrijednosti, o dijametralno različitim percepcijama i shvaćanjima uloge državnih institucija, javnih kompanija te cijelokupnog administrativnog aparata.

Na jednoj strani tog sukoba se nalaze mogući rođaci, samoprozvana aristokracija i elita koja svoj društveni položaj temelji i opravdava historijskim pripadanjem kojekakvim begovatima i mladim muslimanima, dok su na drugoj strani sukoba ljudi koji žele evropeizaciju Bosne, ljudi koji ne doživljavaju državu kao svoje privatno, od babe naslijeđeno preduzeće! Na toj drugoj strani se nalaze ljudi koji su shvatili da ovakav sistem nije još dugo održiv, ljudi kojima je jasno da nastavak ovog trenutnog modaliteta vladanja sigurno vodi ka velikim neminovnim građanskim buntovima i neredima! Još važnije, na toj drugoj strani su ljudi koji smatraju da prezime ne smije biti ključni faktor koji će odrediti nečiju profesionalnu budućnost i životnu sudbinu!

Mi, Bošnjaci, jesmo merhametli narod i ali kada su vas grizle zmije, i guštera se bojite!

Takva životna filozofija naravno da neće odgovarati minder politici Sarajeva, s tim da bi primjenjivanje takvog modela ostavila veliki broj tzv. zlatne mladeži naših begova nezaposlenom!  Ova zemlja je puna mladih, obrazovanih i inovativnih ljudi, koji u najvećem broju traže načine da napuste zemlju, svjesni da ako ovdje nemaju odgovarajuće prezime (vezu), njihova ambicija, stručnost i  znanje ne znače aposlutno ništa.

SDP-ovi prvaci pokazali su svojim modalitetom vladanja da nisu  spremni zakoračiti u budućnost, te su svojom neodgovornom politikom dokazali kako objektivno  nemaju kapacitete a ni pretjeranu želju da se istinski  obračunaju sa kriminalom i korupcijom u ovoj zemlji. Realno, zar je uz Bakira to uopšte moguće?!? Biti će interesantno vidjeti na koji način će Lagumdžija SDP-ovim glasačima ovaj put poturiti  priču da se BiH treba graditi sa Bakirom Izetbegovićem i njegovim radikalnim krilom unutar SDA!

Mudri kažu da je ljudski griješiti, dok je opraštati božanski. Nakon četiri godine političkog cirkusa, brutalnog nepotizma, otvorene korupcije, najvećih postratnih demonstracija, crveno-zeleni sada traže da im opet vjerujemo, te da im sve oprostimo.

Mi, Bošnjaci, jesmo merhametli narod i ali kada su vas grizle zmije, i guštera se bojite!

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook