TVRDI DA GA JE STEKAO ZNOJEM I RADOM

Upoznajte jedinog milijardera s Balkana koji otvoreno govori o svom bogatstvu

Arhiva25.03.14, 09:59h

Radio Slobodna Europa je napravio opširni izvještaj o milijunašima i milijarderima s Balkana, ali napominju da je samo jedan od njih rado pristao govoriti o tome kako je stekao svoje bogatstvo. Ispričao je da mu je za to trebalo 40 godina rada, i da je sretan što ga je stekao znojem i radom.

funte novaRiječ je o aktualnom prvom zamjeniku kosovskog premijera, Behgjetu Pacolliju, koji je ujedno najbogatiji Albanac na svijetu. No, nije se obogatio u politici, već je u nju ušao kao veoma bogat čovjek.

Pacollijeva kompanija, koja radi od 1990. godine, bavi se konstrukcijom i renoviranjem po cijelom svijetu. Radovi tvrtke koju je osnovao u Švicarskoj mogu se vidjeti diljem Rusije ( obnovio je Kremlj), započeo je temelje novog grada Astane u Kazahstanu, radio je u Iranu, Saudijskoj Arabiji, u Europi i na Kubi. Vlasnik je luksuznog lanca Swiss Diamond hotela u Moskvi, Luganu, Kuala Lampuru, Turskoj, Astani, a od nedavno, jedan takav hotel se nalazi i u Prištini. Pratile su ga i korupcijske afere, vodile su se istrage, ali nije bio osuđivan, piše Radio Slobodna Europa.

Događaj koji ga je natjerao da ode u svijet


Pacolli je rođen je 1951. godine u selu Marevc u blizini Prištine. Odrastao je u dvanaestočlanoj obitelji, bez vode i struje. Nakon završene srednje učiteljske i gimnazije, odlučio je bolji život potražiti u Europi. Na to ga je, priča, natjerao jedan događaj koji se dogodio 1969. godine. "Išao sam tada upisati zemljopis, volio sam to. Vraćajući se, sretnem grupu prijatelja iz Prištine, koji su bili jako lijepo obučeni, u bijele košulje i crne hlače. Jedan me je pitao kako sam to obučen? Rekao je da to ne ide više, da je moglo dok smo bili u srednjoj, a sad smo studenti. Počeo sam plakati jer nisam vidio ni jedan drugi izlaz. Otuda sam išao pješke do sela, četiri i pol sata. Nisam znao kako sam to uradio, kojim putem, bio sam duboko u mislima. To je bilo iskustvo za mene da bolesnom nikada ne smiješ reći da je bolestan ili slijepom da je slijep ili siromašnom da je siromašan. To ne smiješ reći nikada. Ali, taj događaj me je tada natjerao da idem odavde", ispričao je Pacolli.

Otišao je u Hamburg, gdje je upisao tečaj njemačkog jezika, te sljedeće godine fakultet, smjer vanjska trgovina. Nakon uspješne diplome vratio se na Kosovo, te u Pančevu i Beogradu odslužio vojsku. Nakon vojske, slučajno se odlučio prihvatiti poslovnu ponudu u Švicarskoj, gdje je zatim 13 godina vodio jednu međunarodnu kompaniju. Godine 1990. odlučio je sam pokrenuti tvrtku Mabetex Project Engeneering s kapitalom od 100.000 švicarskih franaka, a u iduće tri godine imali su zaradu od dvije milijarde dolara.

"Ta kompanija koju sam osnovao još uvijek postoji, ali je sada multinacionalna kompanija, radi u 18 ili 19 zemalja sveta. Zapošljava između 10.000 do 11.000 radnika. Samo na Kosovu ima oko 2.500 radnika. U Austriji 600 - 700 ljudi. Također je i u Moskvi, u Nemačkoj, na Bliskom Istoku i konačno u Kazahstanu", ispričao je Pacolli. Kazao je i da se, otkad je ušao u politiku, odrekao svakog menadžmenta u toj tvrtki.

'Onome koga voliš možeš ponuditi da govoriš na njegovom jeziku'


"Sada živim ovdje na Kosovu. Sjedište tvrtke je u Švicarskoj, u Luganu. Radi po švicarskim zakonima. Tvrtka će se, koliko znam, pretvoriti u holding. Ako sve računamo, sve firme koje rade u grupaciji, prošle godine su imale obrt negdje oko milijardu i 900 milijuna dolara. To su velike cifre, ali to se ne računa mojim bogatstvom. To je obrt firme, to su ugovori. Normalno, od svakog ugovora, ako je dobro odrađen, ostane nešto kao neto profit", kazao je Pacolli.

I pored svog osobnog uspeha, Pacolli je ispričao da se u njemu duhovno ništa nije promijenilo. Voli ljude i stoga uči strane jezike: srpsko-hrvatski je naučio kao dijete, a govori još osam drugih jezika. "Ako nekoga voliš, onda mu hoćeš ponuditi nešto. Prvo što mu možeš ponuditi je, recimo, da govoriš na njegovom jeziku", kazao je ovaj najbogatiji Albanac. Kazao je i da preko svojih fondacija pomaže siromašnima, studentima i bolesnima, te da gradi škole, bolnice, muzeje, džamije i crkve. U nekoliko navrata je sudjelovao i u oslobađanju taoca u Afganistanu i u Africi.

Svoj novac, kazao je, uložio je i u lobiranje za nezavisnost Kosova: "Hvala Bogu da mogu to raditi i radim to s velikim zadovoljstvom. To me čini sretnim."

 

(slobodnaevropa.org/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook