Izvor: H-alter

Hrvoje Jurić, H-Alterov suradnik, filozof iz Zagreba, ali i iz Bihaća gdje je rođen, komentira događanja u BiH.

Zašto se prosvjedi baš događaju u ovom trenutku?

Kao odgovor na to pitanje mogu da kažem samo ono što je svima već jasno: nema tačnog odgovora ni primjerenog objašnjenja. Socijalna situacija u Bosni i Hercegovini je toliko napeta da je bilo šta moglo da postane okidač za stvari kakve su se ovih dana počele dešavati. Čudno je jedino to što se ovo dešava tek 2014. godine, gotovo dvadeset godina nakon rata koji se već dvije decenije koristi kao alibi za katastrofalno stanje u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina. Ništa u sferi "visoke politike" - naprimjer, trenutne odnose vladajućih i nevladajućih partija ili međunarodni kontekst - ne treba uzimati kao eksplanatorni i interpretativni faktor, jer bi takva analiza bila skroz promašena. Govoreći o situaciji u BiH, fokus napokon treba pomaknuti s takozvanih političkih elita i njihove kriminalno-kapitalističke etnomatematike na narod, ali ne ovaj ili onaj narod, nego narod Bosne i Hercegovine.  

Koliko je značajna činjenica što su prosvjedi po prvi put socijalnog, a ne etničko karaktera?

Nisu ovo prvi protesti koji su socijalnog, a ne etnonacionalnog karaktera. U najmanju ruku, 2013. godine su se odvijali nadnacionalni, upravo općedruštveni protesti vezani uz problematiku JMBG-a, u svim krajevima BiH, svim entitetima, svim kantonima, bez obzira na njihove etnonacionalne predznake. No, razlika između prošlogodišnjih i ovih trenutnih protesta je u tome što je u ovima jače naglašen klasni aspekt i da se dodatno redefinira opozicija "mi protiv vas"

Nisu ovo prvi protesti koji su socijalnog, a ne etnonacionalnog karaktera. U najmanju ruku, 2013. godine su se odvijali nadnacionalni, upravo općedruštveni protesti vezani uz problematiku JMBG-a, u svim krajevima BiH, svim entitetima, svim kantonima, bez obzira na njihove etnonacionalne predznake. No, razlika između prošlogodišnjih i ovih trenutnih protesta je u tome što je u ovima jače naglašen klasni aspekt i da se dodatno redefinira opozicija "mi protiv vas". U svakom slučaju, takve pomake smatram važnima i s nadom pratim njihovo daljnje razvijanje.

Pošto najbolje poznajem situaciju na zapadu Bosne, u Bihaću i Unsko-sanskom kantonu - gdje je socijalna situacija gora, a socijalna apatija i depresija dublja nego u nekim drugim krajevima BiH - mogu reći da je to dobar test aktualnog trenutka. Ako se tamo dogodilo ovo što se dogodilo jučer, onda je to dobar dokaz da se u BiH zaista nešto značajno događa.

Koje bi mogle biti reperkusije prosvjeda?

"Hladno analitički" mogao bih reći da imamo tri scenarija. Kao prvo, vrlo je vjerojatno da se sada, ovih dana, neće dogoditi ništa posebno, nego će ustanici biti pacificirani nakon političko-policijskog konsolidiranja, dakako, uz topničku podršku medija. Kao drugo, bez obzira na neposredni ishod ovih protesta, oni bi mogli ostati u svijesti naroda i političara kao znak da je Bosna i Hercegovina zrela za dublje i dalekosežnije promjene, koje će nastupiti vrlo brzo, na bilo koji način. Kao treće, a to je najmanje optimistična verzija, ovi su protesti uzor za nešto što će se u Bosni i Hercegovini dogoditi kad-tad. Kako god bilo, poslana je jasna poruka: nećete nas moći zlostavljati beskonačno dugo, oligarhijska i manipulativna priroda vlasti je raskrinkana, istinski problemi Bosne i Hercegovine nisu etnonacionalni nego klasni i socijalni. Kada bi protesti ovog tipa zahvatili i gradove u Republici Srpskoj, gdje za to ima potencijala, ali je tamo nacionalistički diskurs u manjoj mjeri demitologiziran, poruke koje se šalju bile bi još jače i učinkovitije, a uspjeh još izvjesniji.

Kako ocjenjujete poteze vladajućih?

Ništa neobično: vladajući esdepeovci, esdeaovci, hadezeovci i svi drugi koji su zapravo dio iste, monolitne vladalačke strukture, reagirali su na isti način. Očigledno je da su bili krajnje zbunjeni prizorima koje su gledali sa prozora svojih kancelarija ili češće na ekranima televizora. Očigledno je bilo i da ih je uhvatila prilična panika. Šta sve to sad znači? Otkud odjednom taj narod, a da to nije onaj moj naivni mutavi i poslušni narod - bošnjački, hrvatski ili srpski? Reakcija je očekivana: ignoriranje, krivotvorine, laži, spinovi, manipulacije...

Vjerujem da su se mnogi bosanskohercegovački političari, nenavikli na narod, jučer, 7. februara, sjetili Nicolaea Ceausescua. I neka su. Jer ako sporadični i tihi protesti marginaliziranih, obespravljenih, poniženih, uništenih i obesmišljenih građana toj oligarhiji do sada nisu govorili ništa, i ako ih ništa nije potaknulo na promjenu politike ni za milimetar, ni za fening - onda očito trebaju neka jača spoznajna, moralna i politička upozorenja.

Kako ocjenjujete diskurs medija koji su izvještavali o prosvjedima?

Provale nasilja, koje su sasvim razumljive u socijalnom pretis-loncu kakav je BiH, u medijskoj prezentaciji bile su hipertrofirane, zasjenile su bitne poruke tih protesta i odbile od izlaska na ulicu mnoge ljude koji jesu socijalno osviješteni, ali nisu baš bundžije. Takvi bi ljudi sada trebali drugačijom retorikom i artikuliranim stavovima reći da je situacija zaista neizdrživa i da se zahtijeva radikalna promjena, a ne distancirati se na sva zvona od narodnih protesta i posipati se pepelom u ime naroda

Intenzivno pratim bosanskohercegovačke medije, i štampu i elektroničke medije, pa nisam iznenađen njihovim informiranjem o recentnim događanjima. U ovakvim "kriznim situacijama" samo se bolje vidi bijedno stanje tih medija, njihova politička i ekonomska korumpiranost, njihovo odustajanje od bilo kakve kritičnosti, njihovi niski profesionalni, novinarski standardi. Rijetke su iznimke, a njih nalazimo uglavnom na internetu.

Sistemsko i sistematsko nasilje koje traje već decenijama sada se prešućuje i govori se samo o incidentnom nasilju nad državnom i privatnom imovinom, koju se sad predstavlja kao narodnu imovinu, iako svi dobro znaju da je upravo kriminalna privatizacija države od strane etnonacionalno-kapitalističke oligarhije iskopala jaz između države i naroda. Sad su milioni konvertibilnih maraka odjednom postali važni, a zloupotreba ili naprosto krađa miliona i milijardi konvertibilnih maraka od strane najviših državnih dužnosnika prikazivala se kao nešto benigno ili čak normalno.

Šteta je da su mediji, svojim smišljeno jednostranim i huškačkim ili jednostavno svojim neosviještenim i stupidnim informiranjem, odbili mnoge ljude od priključivanja protestima. Provale nasilja, koje su sasvim razumljive u socijalnom pretis-loncu kakav je BiH, u medijskoj prezentaciji bile su hipertrofirane, zasjenile su bitne poruke tih protesta i odbile od izlaska na ulicu mnoge ljude koji jesu socijalno osviješteni, ali nisu baš bundžije. Takvi bi ljudi sada trebali drugačijom retorikom i artikuliranim stavovima reći da je situacija zaista neizdrživa i da se zahtijeva radikalna promjena, a ne distancirati se na sva zvona od narodnih protesta i posipati se pepelom u ime naroda.