Uz zvuke legendarnog disko hita "Le Freak", vatromete, konfete i atentat na Franca Ferdinanda, u Drvengradu na Mokroj Gori 18. januara otvoren je 7. Međunarodni filmski i muzički festival Kustendorf.

„Ovo nije festival. Bar ne kao oni festivali na koje svi mislimo kada upotrebimo tu riječ“, objašnjava reditelj Ashgar Farhadi ušuškan u žutu fotelju između „Ilijade“ i „Odiseje“, Andrića i Dostojevskog, svega nekoliko minuta prije svečane ceremonije otvaranja sedmog Međunarodnog filmskog i muzičkog festivala Kustendorf. „Ovdje nema estrade, crvenih tepiha, zvijezda u toaletama... Zato sam ovde došao po drugi put. Ovde su važni filmovi i to cijenim.“

Crvenog tepiha nije bilo, u pravu je Farhadi, ali je otvaranje Kustendorfa bilo kičerajski spektakularno. Već nekoliko minuta poslije 18 sati, za kada je bio najavljen početak ceremonije, Drvengradom je vladala tišina koju su remetili tek povremeni pozivi organizatora i šaputanja nestrpljivih posmatrača. Zanimljivo, prohladni zlatiborski vazduh češće para francuski nego srpski jezik. 

Improvizovana bijela platna postavljena na sve strane sa kojih se emituju crno-bijele scene plesnih balova smještena su između prikaza Gavrila Principa i natpisa kojima poručuje: „Naše će sjene hodati po Beču, lutati po dvoru i plašiti gospodu!“

„Baš sam danas u Sarajevu prošao pored njegovog mosta. Škljocnuo sam ga dva, tri puta“, komentariše iz prvog reda Bora Đorđević koji sa Ribljom Čorbom nastupa tačno u ponoć, otvarajući tako muzički program festivala. 

A onda su se, uz ključalo nestrpljenje i pripremljene vatromete, vrata Drvengrada otvorila i kroz njih je prošao Franc Ferdinand u pratnji Sofije, dok ga je u prikladnim kostimima dočekalo mlado i staro. Ulogu pripovjedača preuzeo je Emir Kusturica, idejni tvorac festivala, koji je Ferdinanda predstavio kao jednog od najkrvoločnijih vladara. 

„Njegova specijalnost nije bila samo pucanje na životinje, već i kada bi samo okrznuo srndaća uživao bi u tome da ga zadavi vlastitim rukama“, priča Kusturica dok ga smjenjuju zvuci poznatih bečkih valcera. Ivan Jevtović u ulozi Principa, naspram njega Zoran Cvijanović kao Ferdinand. 

„Tih dana jedino on nije bio svjestan da će biti ubijen u Sarajevu. Jedino on nije znao šta mu se sprema“, priča proslavljeni reditelj dok umjesto prvog pucnja Principu u krilo pada disko bomba.

Napad Gavrila Principa simbolično je, baš kao što je i najavljeno, predstavljen uz zvuke disko muzike. Dok su se sa zvučnika čuli ritmovi hita Le Freak (Chic), Gavrilo i Sofija zaplesali su sa prisutnima a sa okolnih brda ispaljivani su spektakularni vatrometi najavivši početak neobične filmske smotre koja će u Drvengradu trajati do 23. januara. 

Program je nastavljen projekcijom nagrađivane drame „Prošlost“ Ashgara Farhadija, sa glumicom Berenis Bežo u glavnoj ulozi. Upravo je ova argentinsko-francuska zvijezda predsjednica festivalskog žirija koji će odlučivati o dobitnicima nagrada Zlatno, Srebrno i Bronzano jaje, namijenjenim filmovima mladih stvaralaca. 

„Svi ti mladi ljudi, koji su ovde došli iz cijelog sveta, trebalo bi da prave filmove kakve bi i samo voljeli da gledaju, a ne da slušaju druge ljude“, poručuje Farhadi koji je svjetsku slavu stekao dramom „Razvod“, prvim iranskim filmom koji je osvojio Oskara,

I ovoga puta u svom novom filmu „Prošlost“ Farhadi istražuje krhkost ljudskih odnosa i jačinu ljudskih duša koje hrabro nose teret prošlosti, a razvod braka ponovo bira kao scenografiju za priču. 

„Razvod je izgovor da bi se raspravljalo o odnosima među ljudima. Mnogo je iskrenija rasprava o međuljudskim odnosima i emocijama kada se nalazite u kriznoj situaciji. Razvod je jedna od takvih situacija“, objašnjava Farhadi. 

Iako navodi da, bar kada su emocije u pitanju, granice među ljudima i zemljama ne postoje, priznaje da bi teško mogao da snimi film o Srbiji, jer još uvijek nije upoznat sa ovom zemljom onoliko koliko želi. 

„Ovdje su me oduševile dvije stvari. Fantastična priroda i ljudi nevjerovatnih duša koji su zainteresovani za svoju kulturu“, tvrdi iranski reditelj. Očekuje i reakciju mlade publike jer, kako kaže, pravi film počinje da živi tek nakon svoje projekcije. 

„Ako je dobar, film počinje tek onda kada se projekcija završi. On ne mora da vam da jasnu poruku, samo da vas podstakne da mislite o tome što ste vidjeli. Oni filmovi koji daju očigledne poruke i pouke... Pa, ne bih rekao da su to baš uspješni filmovi“, smatra on.

(b92.net/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)