Koža bakalara ulovljenog u Atlantskom okeanu koristi se da bi se potaknuo proces cijeljenja hroničnih rana. Inače, rana se smatra hroničnom ako treba više od šest sedmica da zacijeli, a rane koje se obično hroniciziraju su ulceracije na stopalima (što je uobičajena komplikacija dijabetesa koja moža dovesti do razvoja gangrene pa i do amputacije), dekubitus ili tlačni vrijed te rane na nogama uslijed povišenog krvnog tlaka i insuficiiencije vena, piše Jutarnji list.

Problem nezarastanja rana može nastati iz niza razloga, od slabe opskrbljenosti krvlju i kisikom do oslabljenog prirodnog odbrambenog sistema te niskog nivoa faktora rasta koji je neophodan za proces cijeljenja tkiva. Posljedica toga je da potporna struktura oko koje bi se trebale okupiti nove stanice kako bi se stvorilo novo tkivo koje će zatvoriti ranu jednostavno ne funkcionira dobro te rana ostaje otvorena i upaljena, ponekad i godinama.

Širok spektar tretmana koji se koriste uključuje antibiotike, nove tipove zavoja i obloga i ultrazvučnu terapiju, ali njihova je efikasnost slaba, a često i nikakva. No, nova terapija, poznata pod nazivom Fish Skin Extracellular Matrix (ECM) temelji se na ideji da se koži pruži prirodna potporna struktura koja će pomoći da dođe do stvaranja novog tkiva i dovršavanja procesa cijeljenja. Prednost riblje kože je u tome što je slične strukture ljudskoj koži, uz dodatak omega 3 ulja koja imaju svojstvo da smanjuju upalu i pospješuju cijeljenje.

Riblja koža koja se koristi u tu svrhu je koža bakalara uzgojenog u Sjevernom Atlantiku kod Islanda. Ona je obrađena tako da su odstranjene sve stanice, nakon čega ostaju samo vezivno tkivo i mast, a potom je sterilizirana. Tako obrađena riblja koža polaže se na ranu i s vremenom se postupno pretvara u živo, ljudsko tkivo.

Islandska tvrtka Kerecis, koja stoji iza kreiranja ove terapije, provela je nekoliko istraživanja čiji su rezultati obećavajući. U jednom od tih istraživanja deset pacijenata s teškim hroničnim ranama primali su terapiju ribljom kožom tokom 28 dana i kod svih tretiranih rana došlo je do poboljšanja dok ih je šest od njih deset čak potpuno zacijelilo. S druge strane, niti jedna od tih hroničnih rana nije odgovorila na standardno bolničko liječenje u trajanju od šest mjeseci, provedeno prije početka pokusnog tretmana ribljom kožom.

U drugom istraživanju u kojem je sudjelovalo 37 pacijenata, godinu dana nakon terapije ribljom kožom kod 36 pacijenata je došlo do poboljšanja, a samo kod jednog nije, ali se stanje rane nije niti pogoršalo, kaže autor istraživanja dr. Baldur Tumi Baldursson. On i njegov tim suradnika se nadaju da bi se riblja koža u budućnosti mogla koristiti i u kirurgiji za liječenje hernije i rekonstrukciju dojki nakon mastektomije, također kao potpora, odnosno podloga za rast novog tkiva.

Dr. Richard Warren, dermatolog sa Univerziteta u Manchesteru kaže da su hronične, necijeljujuće rane velik problem za pacijente kojima uzrokuju teško podnošljive patnje i bolove, a često uopće ne reagiraju na liječenje. Stoga je svaka nova i učinkovita terapija itekako dobrodošla.

Ova nova tehnologija koja koristi riblju kožu zahvaljujući obećavajućim rezultatima u dosadašnjim testiranjima nedavno je odobrena za primjenu u SAD-u. No, s obzirom na to da su ispitivanja dosad ipak bila provedena na relativno malom broju pacijenata, njezina prava učinkovitost tek će s početkom učestale primjene doći do punog izražaja.

(Jutarnji.hr. DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)