Jednom davno, na dnu kratera Gale na Marsu, nalazilo se jezero širine i dubine jezera Finger u državi New York. Punilo se rijekama koje su utjecale u njega. Kad bi bilo moguće stajati na obalama tog jezera, možda biste vidjeli snijeg ili leda na vrhovima planina u daljini, piše Znanost.geek.hr.

Nakon svojih prvih stotinu dana, ili sola, na Crvenom planetu, NASA – in rover Curiosity otkotrljao se do tog jezerskog , sada suhog, korita. Rover je fotografisao usputno kamenje i izbušio dvije rupe iz kojih je uzeo uzorke. Iz tih su uzoraka naučnici ustanovili da je to jezero zaista postojalo i da voda u njemu i nije bila tako vanzemaljska u odnosu na vodu na Zemlji. Voda je bila relativno pH neutralna i niskog saliniteta. „Poprilično sam uvjeren da bi ta voda bila svježija od morske vode,“ izjavljuje Scott McLennan, geonaučnik sa Univerziteta Stony Brook u New Yorku, koji radi na ovom istraživanju i na povezanim istraživanjima koja se temelje na podacima dobivenim iz Curiosityja. „Moguće je da su u njoj živjeli mikrobi, iako Curiosity nije pronašao nijedan izravni dokaz o životu na Marsu, niti je za to dizajniran.

“Ova otkrića su samo dio ostalih velikih istraživanja koja su objavljena u časopisu Science, koja su se koristila podacima dobivenim iz Curiosityja. U drugim istraživanjima, naučnici su katalogizirali uzorke tla na koje je Curiosity naišao i ustanovili su da je moguće da postoji malo vode u marsovskoj prašini koju će budući naučnici možda izvući iz nje. Pomoću ovog niza istraživanja, naučnici su otkrili puno više o istoriji vode, stijena i radijacije u krateru Gale. Također su ustanovili gdje treba potražiti organske sastojke, molekule koje su potrebne za razvoj većine oblika života i koje razni oblici života proizvode. Iako nisu pronašli nikakve organske sastojke,smatraju da je to moguće ako se traži na pravim mjestima. Problem je u tome da je površina Marsa izložena radijaciji koja rastavlja organske spojeve, tako da će ih biti teško otkriti čak ako su ikad i postojali na Marsu.

Curiosity je u zaljevu Yellowknife naišao na slojeve stijena za koje naučnici misle da su ih nataložile rijeke ulijevajući se u jezero na nižoj nadmorskoj visini. Curiosity je pronašao tek male količine soli u stijenama, kao i minerale koji ne bi mogli opstati u vodi koja nije pH neutralna. Također su pronađeni minerali koji su pokazali da je ta voda jednom sadržavala spojeve važne za jednu bakteriju – chemoautholithotrophs, koje dobivaju energiju iz minerala u stijenama oko njih. „Imamo mnogo dokaza o tim bakterijama iz drevnih stijena na Zemlji koje bi mogle opstati u točno istom okolišu,“ kaže McLennan.

Naučnici smatraju da su vode iz kratera Gale na površinu izvirale poprilično svježe, a da su se potom u njoj otapali minerali iz okolnih stijena. Sediment u krateru također ukazuje da je voda u tom krateru postojala prije 1.500 godina, iako ti proračuni nisu baš precizni – moguće da je to bilo prije stotina tisuća godina. Jezero se vjerovatno ponekad isušilo, a potom se napunilo podzemnim vodama koje je Mars jednom možda imao. Geohemičari se još uvijek spore oko ove teorije.

Curiosity je opremljen i posebnim alatom koji uzorke tretira vrućinom i onda bilježi koje plinove stijene ispuštaju. Neke od tih analiza otkrile su dokaze prisustva ugljika i dušika na Marsu, a oba dva spoja su nužna za nastanak života. Međutim, naučnici nisu uspjeli otkriti da li pronađeni ugljik dolazi od minerala ili organskih molekula.

Naučnici nisu uspjeli pronaći daljnje dokaze organskih molekula zbog intenzivnog kosmičkog zračenja koje djeluje na Mars kroz rijetku atmosferu. No, jedan drugi tim i dalje pokušava pronaći organske molekule. Modelirali su način na koji je vjetar na Marsu djelovao na stijene u krateru Gale. Njihovi su rezultati pokazali gdje usmjeriti Curiosity kako bi pronašao stijene koje su manje vremena bile izložene kozmičkoj radijaciji. Te bi stijene još uvijek mogle sadržavati netaknute organske molekule.

Jedan je tim izmjerio radijaciju kojoj je Curiosity bio podvrgnut otprilike 300 dana. Mjerenja su pokazala s čim su se prošli mikrobi trebali nositi i od čega bi se budući ljudski posjetitelji trebali zaštititi. Astronauti koji će letjeti na Mars i ostati tamo 500 –tinjak dana, pri povratku kući bili bi izloženi radijaciji od 1000 milisiverta. To je deset puta više radijacije od radijacije koja djeluje na astronaute tijekom njihovog šestomjesečnog boravka na Svemirskoj stanici.

(Znanost.geek.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/av)