Prijedor je jedna od nastravičnijih stranica bosanskohercegovačke ratne historije - rečeno je tokom današnje tribine "Tomašica - rudnik smrti" održane u Sarajevu u organizaciji Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca.

Adil Kulenović je uime Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99", predložio da zarad budućnosti a ne mržnje, institucionalno treba preduzeti suočavanje s istinom o ratnoj prošlosti, i to ne samo s istinom iz proteklog rata, jer činjenice govore da su naročito Bošnjaci platili zablude životima i da su neke lokacije, primjerice u Bosanskoj Krajini, mjesta gdje su oni izrazito stradali tokom posljednjeg i prethodnog, Drugog svjetskog rata.

Avdo Huseinović, radeći dokumentarni film "Prijedorska polja smrti" čiju projekciju najavljuje za maj iduće godine, bavi se pitanjem: kako se moglo desiti da Prijedor i Potkozarje, kao sredine s antifašističkim, partizanskim backgroundom od posljednjeg svjetskog sukoba, postanu jedno od najvećih stratišta, prvenstveno Bošnjaka, ali i Hrvata, u prethodnom ratu?

U više od 20 intervuja s Prijedorčanima, kaže on, jedna grupa odgovora na to pitanje glasi da je upravo s Potkozarja, od 1992-1995. trebalo skinuti hipoteku antifašističke prošlosti.

Jedna od karakteristika prijedorskih stratišta je plansko uništavanje bošnjačke intelektualne elite, ubice su nerijetko poznavale otprije žrtve jer su često s njima bile i radne kolege. Tako se desilo da se ljekari zalažu za smrt ljekara, Ese Sadikovića, naprimjer, navodi Huseinović.

Bošnjaci su najviše stradali, ali je tu zasigurno ubijeno i najviše bh. Hrtava u proteklom ratu. Smrtne presude "potpisivali" su i lokalni mediji kao što je "Kozarački vjesnik", iz sačuvanih zabilješki je vidljivo, primjerice, da je jedan od uglednih Bošnjaka umoren zato što nije vratio fotoaparat koji je svojevremeno uzeo iz Saveza gorana, kaže autor filma.

Huseinović se hronološki i detaljno bavi ratnim događajima u Prijedoru i donosi zabilješke o ponašanju tamošnje lokalne vlasti u prvim mjesecima rata, koja je zvanične sastanke završavala zaključcima o zajedničkom življenju i multietničnosti, a nedugo nakon toga, Bošnjaci i Hrvati bivaju izloženi stravičnim pogromima.

Riječ kojom Huseinović naziva ta stradanja je - genocid.

Masovna grobnica Tomašica kod Prijedora, najveća dosad pronađena na Balkanu nakon holokausta, bila je povod za današnju tribinu i gostovanje uvodničara Amora Mašovića, član Kolegija direktora bosanskohercegovačkog Instituta za traženje nestalih.

U jednom dijelu obraćanja, želeći da ilustruje koliko su neka tijela, na određenoj dubini u jamama Tomašice izuzetno dobro očuvana, naveo je i da je jedna od prvih nađena tako što je mašina za iskopavanje zahvatila pletenicu ženske kose.

Mašović smatra da se tako dobra očuvanost posmrtnih ostataka može objasniti karakteristikama terena i izolovanošću tijela na dubini od zraka.

Ističe da je u Bosanskoj Krajini nestalo oko 6.600 osoba u proteklom ratu u BiH i da su 92 posto Bošnjaci.

Kako je kazao, 3.173 nestala Prijedorčana nosila su 40-ak prezimena, što znači da su masovno pogubljivani članovi istih porodica, ne računajući njihove tazbinske i druge indirektne porodične veze.

Starica Hava Tataragić, na primjer, izgubila je šestoricu sinova.

(Fena/md)