Foto: Ilustracija

Izvor: Saff.ba

Magazin SAFF donosi ispovijest M.B., jedne od ovdašnjih djevojaka koja je bila na pragu Sirije i koja je odlučila ispričati svoje iskustvo o vrbovanju djevojaka iz BiH da se priključe džihadu:

Nedavno se i meni javio jedan "brat" s ciljem da pođem sa njim za Siriju. Slučajno sam pronašla nekoliko video snimaka na Facebooku, u kojima je prikazana podjela donacije (odjeće, obuće, hrane, novca) sirijskim izbjeglicama. Spomenute video snimke objavila sam na svom facebook profilu. Nedugo nakon toga, dobila sam poruku od autora video snimaka.

Početak našeg razgovora bazirao se na humanitarnim akcijama, kako prikupiti što više donacija za sirijsku djecu, žene, obitelji. Nije prošlo dugo kad sam od njega dobila upit da li bi došla u Siriju, kako bi me udao za svog sina, koji sudjeluje u džihadu. Ostala sam zbunjena. Nije mi bilo ništa jasno. Počeo me nagovarat da pođem s njim za Siriju i kako ću tako učiniti dobro dijelo, te da je to moja dužnost. Rekao i je ako sam iskrena vjernica da ću poći sa njim.

Odgovorila sam mu da trebam razmisliti, da je to velika odluka koju treba dobro promisliti. Rekla sam mu da ja sama kao djevojka ne mogu otići s nepoznatim čovjekom, da sama ne smijem putovat bez mahrema, da mi je samoj zabranjeno, haram da udam samu sebe.

Citirajući hadise: Ebu-Musa el-Ešari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema braka bez staratelja." (Ebu-Davud), Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Koja žena uda samu sebe njen brak je ništavan, njen brak je ništavan, njen brak je ništavan" (Ebu-Davud). Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne može žena udati ženu, niti samu sebe" (Ibn Madže).

Međutim, on me počeo uvjeravati da to nema veze i, ako sam iskrena vjernica, da se moram doći boriti u Siriji bez obzira na sve, i da će to biti moja karta za džennet. Da se moram doći boriti i udati za njegovog sina kako bi zaradila džennet. Ja sam mu odgovorila da ne mogu povrijediti roditelje, koji će bit shrvani ako samo tako pobjegnem, da oni to nisu zaslužili i kako ja sama bez mahrema da dođem. Uvjeravao me da mi mahrem nije potreban. Počeo mi nuditi novac.

Govorio mi je da ako dođem da će me čekati i novac i kuća i auto. Da će mi sve dati i pružiti samo da ja dođem. Postalo mi je sve to previše sumnjivo. Pitala sam samu sebe, kako jedan iskren vjernik može ovako nešto ponuditi, zanemarujući Allahove propise i zakone. Nastavio je i dalje pisati i nagovarati me da dođem i da pozovem još djevojaka da dođu sa mnom. Nakon dugog razmišljanja i iskrenih dova upućenih Allahu prekinula sam kontakt sa njim.

Pustila sam na trenutak da me osjećaji ponesu. Naravno, nije lahko vidjeti svoju braću i sestre u Siriji pod kakvim uvijetima žive i kakav se zulum nad njima vrši. To je jako teško, svako od nas bi dao da to može promijeniti i da otjera zulumćare od njih. Mislila sam, ako odem da ću im tako bit od pomoći, da ću moći nešto promijeniti, ali na trenutak sam stala i kroz glavu mi je prošlo. Kako ću ja njima tamo pomoći, kad neću biti u stanju ni sama sebi pomoći? Kako ću ja nekoga zaštititi, kad neću bit u stanju ni samu sebe zaštititi? Bit ću ovisna o drugima i tako im samo predstavljati teret, nikakvo olakšanje!

Nekada osjećaji nadvladaju razum, i postupamo prema onome kako se osjećamo a ne kako je ispravno i razumno. Ja razumijem da svaka ta djevojka koja želi otići u Siriji misli da će nešto promijeniti, ali zapitajmo se da li je to stvarno tako?

Razmišljaju da je džihad u Siriji farz ajn, i da to opravdava njihov odlazak, ali tako kršeći neke od Allahovih propisa. Kao što su odlazak bez mahrema, udaja same sebe, zapostavljanje dužnosti koje je imala (npr. ako je imala roditelje koji su sami i nemoćni i ona ih ostavila na cjedilu, ako je imala muža a ona bez njegovog dopuštenja otišla, itd.).

Moja poruka svim tim djevojkama i ženama je da ćemo našoj braći i sestrama u Siriji više pomoći odavde nego ako budemo išli tamo. Kako? Tako što bi svako od nas trebao prikupljati donacije, obezbjediti ih hranom, odjećom, lijekovima, i svime šta im je potrebno da bi mogli normalno živjeti.

Svaka sestra treba jako dobro razmisliti ako želi ostaviti svoje roditelje koji su uvijek bili dobri prema njoj koji je vole i koji bi sve dali za nju i otići sa strancima i tako ih povrijediti, kako se može nadat hajru? Zar ne zna da Allah sve vidi? Ako sestra želi napustiti svoga muža koji je dobar prema njoj i brine se o njoj i daje joj sva njena prava i otići sa strancima i tako ga povrijediti, kako se može nadati hajru? Zar ne zna da Allah sve vidi?