Poslije teške i kratke bolesti večeras je preminuo Jovo Kapičić, prenosi portal Vijesti.me. Kapičić je bio učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik i ambasador SFRJ i narodni heroj Jugoslavije.

Kao zamjenik ministra unutrašnjih poslova Jugoslavije, obavljao je komandne dužnosti vezane za Goli otok.

Rođen je 2. septembra 1919. godine u gradu Gaeti, u Italija, gdje je tada bila velika baza izbjegle crnogorske kraljevske vojske nakon Božićne pobune 1919. godine, protiv dinastije Karađorđević. Jovov otac Milo diplomirao je teologiju i bio je profesor bogoslovije, a 1918. crnogorski komita i član Crnogorske federalističke stranke. Pored Jova imao je još dvojicu sinova - Pavla i Vlada i kćerku Anku, prenosi Oslobođenje.ba.

Kapičić je odrastao na Cetinju gdje je završio osnovnu školu i pet razreda gimnazije. U šestom razredu gimnazije bio je isključen iz škole zbog učešća u štrajku gimnazijalaca. Pošto je isključen bez prava na redovno školovanje u srednjim školama, morao je privatno da se priprema. Šesti, sedmi i osmi razred gimnazije i maturu položio je u kotorskoj gimnaziji.

Veoma mlad se uključio u omladinski revolucionarni pokret. Kao petnaestogodišak primljen je u članstvo SKOJ-a, 1934. godine, a dvije godine kasnije i u članstvo Komunističke partije Jugoslavije.

Kao jedan od organizatora Trinaestojulskog ustanka u cetinjskom kraju, i član Okružnog komiteta KPJ, imao je vidnog uspjeha u dizanju i razvoju ustanka, kao i u njegovom ponovnom oživljavanju krajem ljeta i u jesen 1941. godine.

Kada je, 21. decembra 1941. godine u Rudom, formirana Prva proleterska NOU brigada, u njen sastav je ušao i Lovćenski bataljon. Jovo je sve do oktobra 1942. ostao je u Prvoj proleterskoj, u kojoj se kao politički komesar više puta istakao: u Igmanskom maršu najprije je pomagao u nošenju oružja, a onda je na leđima nosio svoje iznemogle i promrzle drugove; a februara 1942, zajedno sa komandantom bataljona Perom Ćetkovićem, prešao je hladnu i brzu reku Neretvu.

Naročito se istakao u borbama s četnicima na sektoru Mojkovca i Kolašina.

Kapičić je govorio da ga ne iznenađuju nastojanja u Srbiji da se rehabilitira zloglasni četnički vođa Dragoljub Draža Mihailović.

"Četnici žele Dražu Mihailovića, kao što bih ja želio Tita. Naravno, da ga mogu vratiti. To je čisto jasno. U tome učestvuju i mladi u Srbiji, jer mladi nasljeđuju stare", govorio je Kapičić početkom ove godine u intervjuu za Agenciju Anadolija.

Kapičić je u decembru 2011. godine u centru Beograda brutalno napadnut i pretučen. Vjerovalo se da iza toga stoje srpski nacionalisti kojima smetaju njegovi stavovi, između ostalog, i o Mihailoviću.

''Znate, nema niko ko je javno izrazio žaljenje u Srbiji povodom napada na mene. Hiljade pojedinaca su mi uputili riječi podrške, čak i iz Bosne, ali u Srbiji niko nije javno rekao da mu je žao što se to desilo generalu Kapičiću. I to nešto govori. Sve to radi grupa ljudi koje imaju nekakve svoje račune. Nisam ja bio čovjek koji je vedrio i oblačio. Ja sam bio jedan pošten i častan čovjek, narodni heroj, general i radio u Državnoj bezbjednosti (DB). Radio sam časne i poštene stvari, korisne za društvo. U Srbiji živim 75 godina. Prema tome, nisam ja ovdje došao kao tuđin, već u svoju zemlju. Znate, ljudi se zabavljaju i nekome je simpatično kada uhvati starca od 94 godine da ga obori na ulicu. Alal mu vjera'', govorio je Kapičić.

Posebno ga je brinula sudbina Bosne i Hercegovine, jer, kako je govorio, Bosna je žrtva:
 
''Za mene je Bosna sada veća otadžbina nego bilo koja druga država na ovim prostorima. U Bosni sam ratovao tokom Drugog svjetskog rata. Prije bih sada živio u Bosni nego u Crnoj Gori ili Srbiji. Bosna je za mene žrtva i heroj! To sam kazao i jednom prilikom kad su me zvali na svečanost u Tuzli gdje su me kao kralja dočekali. Bosna je bila ratničko mjesto. Svi smo tokom Drugog svjetskog rata dolazili da ratujemo u Bosni. Bosna je ratovala, a i plaćala taj rat mrtvima, ranjenima i ruševinama kojih nije bilo na drugim mjestima.  A tu, u Bosni ih je bilo od vrha do dna'', riječi su Kapičića.
 
Posebno je osudio sve pokušaje da se Bosna podijeli i nestane kao država. I ranije je više puta isticao da će Srbija uvijek imati apetite prema Bosni.
 
''Ko želi da rastaka Bosnu, dabogada se on rastakao od glađi, žeđi, od bolesti, zime i svake druge rabote. Jer, to raditi je zločin kakav se samo može zamisliti, zločin prema jednom narodu koji je zajednički ginuo, zajednički se žrtvovao. Nije to razdvajanje u Bosni, već određivanje da se mrzi. Da se ljudi međusobno mrze. Lako se rastavljati i sastavljati, ali da se ne mrzimo. A oni se mrze na takav način jer se pravi takva propaganda. Razumijete, ne žele da se država pravi na realnim osnovama već na mržnji. Šta fali Bosni da zajedno živi? Bila je od Kralja Tvrtka naovamo, pa može i sada da živi'', ocijenio je Kapičić.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/av)