Foto: AA

Spomen ploče žrtvama genocida u Srebrenici postavljene u Kamenici, selu kod Zvornika na istoku Bosne i Hercegovine, nijemi su svjedoci dešavanja u tom dijelu zemlje u periodu između 1992. i 1995. godine.

Brojne kamene ploče čuvaju brojke i uspomene, ali i "odudaraju" od prirodnih ljepota tog predjela, nekada poznatog samo po njegovim vrijednim stanovnicima i sretnim trenucima. Ta vremena su prošla, a Kamenica je danas poznata kao "dolina masovnih grobnica".

U mnogobrojnim grobnicama koje su krile kosti žrtava genocida u Srebrenici u tom zvorničkom selu pronađeno je oko 4.000 posmrtnih ostataka, kompletnih ili djelimičnih skeleta žrtava, koje su jula 1995. ubijene u srebreničkom genocidu.

Uska cesta vodi do Kamenice, mjesta bolnih uspomena gdje svaka kamena ploča predstavlja mučki prekinute živote. Nije prolazniicima potreban putokaz kako bi znali da su u Kamenici. Dovoljno je da se okrenu oko sebe, kamene uspomene sve govore.

Prividnu idilu tog raja prirode u trenutku poruše svjedočenja stanovnika Kamenice i podatak o 15 pronađenih masovnih grobnica na tom području.

Kako kažu stanovnici Kamenice, oni su se vratili i niko ih ne može opet otjerati iz njihovih kuća, mada pokušavaju, a pokušavat će i dalje. Odlučni su u namjeri da "dolinu grobnica" pretvore u "dolinu života".

Masovne grobnice su otkrivali bošnjački povratnici u Kamenicu, a dosad je identificirano oko 4.000 nestalih osoba ekshumiranih u tom selu.

Njih 84 pronađeno je ispred kuće Senada Rizvića, tačnije u kanalizacionom iskopu.

“Tražio sam kanalizacionu jamu koja je nekada bila na tom mjestu ali sam naišao na ljudsko tijelo, pantole, kaiš, donji dio tijela. Obavijestio sam Tužilaštvo Tuzlanskog kantona (TK) o tome, ali sam obavještavao i međunarodnu zajednicu, UNPROFOR”, kazao je Rizvić za Anadolu Agency (AA).

Kako kaže, u jednom dvorištu nalazi se njegova kuća i kuća njegova dva brata. Jedan od njih nikada nije ni pronađen.

“Prvo sam mislio da je to moj brat, koji je nestao i nije pronađen”, dodao je.

Prema njegovim riječima, s obzirom da je bio veliki broj otkrivenih masovnih grobnica, on je morao intervenisati da što prije otvore i onu pronađenu u njegovom dvorištu.

“Nisam želio da se naša djeca kreću po skeletima ali i zbog nas jer nije bilo svejedno gledati to u dvorištu. Ipak, svi smo mi bili u bijegu kada je Srebrenica pala i svi smo bježali prema sigurnom području”, kazao je.

Kako kaže, ova masovna grobnica je bila povezana sa onom u Prosinama u kojoj je pronađeno 506 žrtava.

“Ovdje vjerujemo da ima još masovnih grobnica ali ih još nismo pronašli”, dodao je Senad.

Tijela ubijenih u genocidu najprije su bila zakopana u Branjevu i Kozluku. Krajem 1995. otkapana su i prenošena u sekundarne grobnice u Kamenicu. Do sada je pronađeno 14, a samo pet ih je označeno pločama.

Safet Rizvić nas je odveo do kuće jednog Galiba Hrbata u čije dvorište je dovezeno 200 ubijenih Bošnjaka i pokopano.

“Ovdje je bila jedna od 14 masovnih grobnica u kojoj je pronađeno 200 tijela ubijenih Srebreničana, koji su ubijeni na svirep način i prevezeni ovdje u sekundarnu grobnicu”, pojasnio je Rizvić.

Tijela su ekshumirana između 2008. i 2009. godine. Na tom području i dalje traje potraga za masovnim grobnicama.

(AA/md)