Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović održao je danas predavanje o temi „Borba za slobodu, dostojanstvo i demokratiju u islamskom svijetu – Iskustva bosanskih muslimana“ u Centru za islamske studije Univerziteta u Oxfordu.

Izlaganje je počeo podsjećanjem na misao svoga oca, prvog predsjednika Predsjedništva RBiH, Alije Izetbegovića,  od prije 44 godine.

"Čitav muslimanski svijet se nalazi u stanju vrijenja i promjena. Ma kako bude izgledao ovaj svijet pošto ove promjene naprave prvi uzlazni krug, jedno je sigurno: to više neće biti svijet iz prve polovice ovog vijeka. Epoha pasivnosti i mirovanja prošla je zauvijek. Jer, jedan svijet od 700 miliona ljudi, sa ogromnim prirodnim resursima i na geografskoj poziciji prvog reda, koji je nasljednik kolosalnih kulturnih i političkih tradicija i koji je nosilac žive islamske misije, ne može još dugo ostati u položaju najamnika. Ne postoji sila koja bi mogla spriječiti novu muslimansku generaciju da ne učini kraj tom nenormalnom stanju", citirao je, rekavši kako današnji svijet svjedoči društvenim lomovima, revolucijama, konfliktima i ratovima.

Bakir Izetbegović je kazao kako je riječ o dubokim društvenim i političkim promjenama koje su fermentirane decenijama i koje su konačno krenule u smjeru stvaranja slobodnih društava i demokratskih struktura vlasti.

Aktivno učešće

„Dobro obrazovana generacija muslimana, slobodnog mišljenja, napokon je počela slamati lance koji su tako dugo sprečavali napredak islamskog svijeta. Ta generacije muslimana traži slobodna društva umjesto zatvorenih, vladavinu prava umjesto vladavine jedne osobe, demokratiju umjesto diktature, pravdu i poštenje umjesto opresije i korupcije. Nikakva sila ne može spriječiti ove nove generacije da osvoje slobodu, preuzmu sudbinu u svoje ruke i sudjeluju u oblikovanju svijeta budućnosti. Uz sva posrtanja i padove, uz sve greške, zastranjivanja, otpore, krize i zastoje, ovo je nepovratan i nezaustavljiv proces", zaključio je član Predsjedništva BiH.

Rekavši kako je duh islama inkluzivan i priznaje sve što je dobro i napredno, Izetbegović je kazao kako taj duh „ne ruši" nego „on gradi i nadograđuje".

„Ništa što svijet čini boljim, što oslobađa ljudsku kreativnost, ne može biti protiv islama. I ništa što je islamsko ne može biti protiv slobode, napretka i oslobađanja ljudskih potencijala."

Podsjetivši na ulogu muslimana u ne tako davnoj historiji, doprinosu razvoju globalne, univerzalne kulture i civilizacije i unapređivanju znanja koja su zaticali u zemljama kojima su ovladavali, Izetbegović je kazao kako muslimani moraju uzeti aktivno učešće u vremenu koje je pred nama – vremenu munjevito brzih razmjena informacija i utjecaja.

„Muslimani moraju uzeti aktivno učešće u ovoj borbi i ostati otvoreni za dijalog. Ne smije ih zatrovati gorčina akumulirana kroz vijekove fizičke i duhovne dominacije Zapada. Ne smiju upasti u zamku radikalizma, u želju za osvetom i uništenjem, u opasne ideologije zatvaranja u sebe, ideologije radikalne ekskluzivnosti. Ne smiju strahovati od drugog i drugačijeg. Moraće tragati za formulom inkluzivnosti, za funkcionalnom kombinacijom izvorno islamskih vrijednosti i najboljih od onih vrijednosti koje smatramo zapadnim, modernim", kazao je Izetbegović tokom predavanja u Centru za islamske studije Univerziteta u Oxfordu.

Naveo je kako evropski muslimani imaju posebnu ulogu u traganju za tom formulom prožimanja, inkluzije i integracije.

„Kada govorimo o islamu i muslimanima u Evropi, neophodno je odmah demantovati skoro prihvaćeno shvatanje da je Evropa 'kršćanski kontinent' i da je njena kultura judeo-kršćanska, a da je islam stranac u njoj. Naročito je bitno otkloniti opasnu zabludu o navodnom kulturološkom i civilizacijskom sukobu navodno progresivne kršćanske Evrope, sa jedne strane, i navodno retrogradne muslimansko-orijentalne prijetnje, sa druge strane.  Evropa nije rodno mjesto ni jedne od velikih monoteističkih religija, pa ni kršćanstva", kazao je naglasivši kako sve tri velike monoteističke, abrahamske religije potječu sa istog izvora, sa istog, relativno uskog geografskog područja i da, što je najvažnije nose skoro identične poruke i zagovaraju identične bazične vrijednosti.

Istorijsko breme

„Islam nije stranac u Evropi, niti je stran njenom duhu. Upravo obratno: onoga što danas nazivamo duhom Evrope vjerovatno ne bi bilo bez učešća i doprinosa islama u formiranju identiteta Evrope, doslovno u svim područjima društvenog života, od religije i filozofije, preko umjetnosti, politike, ekonomije i organizacije države, do prirodnih nauka, zanatstva pa i kulinarstva", kazao je Izetbegović dodavši kako je islam u Evropi intenzivno prisutan u zbiru od preko 1.300 godina, a u mnoge dijelove Evrope stigao je dva i više stoljeća prije kršćanstva.

U svom predavanju Izetbegović je podsjetio kako su „bosanski muslimani, Bošnjaci, jedan od autohtonih evropskih naroda koji je već pola milenija u islamu". Napomenuo je kako je to narod koji je u borbi za opstanak, slobodu i dignitet, na vlastitom mikroplanu, prošao mnoga iskušenja kroz koja prolaze ili će proći muslimani diljem svijeta.

„To je mali narod koji nosi veliko istorijsko breme. Bošnjaci su prastari evropski narod, „stojnici od vajkada", kako je to, na upit jednog istraživača etnogeneze, definisao jedan mudar seljak iz okoline Sarajeva. Ime zemlje Bosne – Bosona, u X vijeku spominje vizantijski car i istoričar Porfirogenit u svom djelu ”De administrando imperio”, i njene granice, u manje-više istom obliku zadržaće se od tog vremena do današnjih dana. Kroz svo vrijeme svog trajanja Bosna je bila tačka dodira istoka i zapada, mjesto susreta ideja, religija i interesa, ali prije svega mjesto koegzistencije pripadnika abrahamskih tradicija."

Kao jedan od specifikuma srednjevjekovne Bosne, Izetbegović je podsjetio na postojanje autohtone Crkve bosanske, „heretičke i bliske katarima i patarenima, čiji pripadnici su se nazivali Krstjanima ili Dobrim Bošnjanima".

Potom se osvrnuo i na posljednje sukobe čije je poprište bila Bosna tokom nekoliko decenija svog postojanja, naročito u XX vijeku, upozorivši na činjenicu da su ti sukobi „svaki put bili uvezeni spolja, kroz intervencije i invazije tuđinaca".

„Ono što Bosna ustvari jeste – a to je prirodna multikulturalna i multireligijska zajednica, izgrađeno je kroz vijekove mira, tolerancije i poštivanja  drugih i drugačijih. Sarajevo je grad sa stotinu minareta, ali i grad brojnih i golemih crkava i sinagoga. Uz katoličke katedrale i markantnu Sabornu pravoslavnu crkvu, tu je i velika protestantska, kao i subotarska crkva. Sve najbitnije bogomolje se nalaze u istorijskom dijelu Sarajeva, na jednom kvadratnom kilometru i skoro da se oslanjaju jedna na drugu", kazao je Bakir Izetbegović podsjetivši da se ime naroda koji je nastanjivao Bosnu nalazilo već u titularu vizantijskog cara Manuela Komnena iz 1166. godine gdje ih on naziva Bosenikos.

Podsjetivši da se u povelji bosanskog kralja Stjepana II Kotromanića iz 1332. koristi naziv Bošnjani, što će osmanlijski osvajači prilagoditi vlastitom izgovoru u naziv Bošnjaci, Izetbegović je kazao kako „drugog naziva za stanovnike Bosne nije bilo sve do druge polovine XIX vijeka kada se pod snažnim uticajem velikodržavnih projekata iz susjedne Srbije i Hrvatske bosanski pravoslavci i katolici počinju imenovati Srbima i Hrvatima".

Duhovni opstanak

„Bošnjaci su islam počeli da prihvataju prije dolaska Osmanlija na teritorij Bosne, ali masovno prihvatanje nove vjere se postupno odvijalo kroz prvi vijek vladavine Osmanlija. Bošnjaci i Crkva bosanska su se duhovno, politički i vojno odupirali i istoku i zapadu, i Vatikanu i Vizantiji, i papama i kraljevima. Invazija Otomana pak nije shvaćena katastrofično. Turci su u više navrata bili saveznici bosanskih banova i kraljeva, a islam je u mnogim aspektima bio prirodan nastavak vjere Dobrih Bošnjana koja nije priznavala sakrametne, liturgiju, crkvenu hijerarhiju, ikone i kipove. Osmanlijska država je osvajala teritorije ali nije porobljavala narode, zatirala njihovu kulturu i duh, tjerala ih na promjenu vjere. Nemuslimani su imali mogućnost da novcem iskupe vojnu obavezu, ali i šansu, koju su često koristili, da prihvate islam, a time i ratničku obavezu i šansu da napreduju do samog vrha osmanlijske države. Nakon povlačenja osmanlijske države u granice današnje Turske ostale su crkve, samostani, sinagoge, čitave države, narodi i kulture, u potpunosti su očuvani. Neki istoričari stoga smatraju da bi ispravan prijevod sintagme Osmanli Devlet, dakle službenog naziva države,  trebao biti Osmanlijski Komonvelt, zajednica naroda, a ne Osmanlijska imperija", kazao je Izetbegović.

Osvrnuvši se na kraj XIX vijeka, nakon Berlinskog kongresa i povlačenja Osmanskog carstva iz Bosne, Izetbegović je kazao da su „Bošnjaci doživjeli dramatično istorijsko iskustvo".

„Osvanuli su kao podanici hrišćanske imperije protiv koje su ratovali stotinama godina. Austrija je u prethodnim stoljećima napadala Bosnu kad god je procijenila da ima šansu za uspjeh. Eugen Savojski je, samo u svrhu slabljenja protivnika, krajem XVII stoljeća nenadano prodro do Sarajeva, spalio grad i u roblje odveo hiljade muslimanskih djevojaka...", nastavio je.

„Može zvučati paradoksalno, ali austro-ugarska okupacija se, nakon prvobitnog šoka, pokazala spasonosnom za fizički i duhovni opstanak Bošnjaka. Austro-ugarska monarhija je bila pravna država, štitila je individualna i kolektivna prava naroda koji su ulazili u njen sastav. Sve što se na tadašnjem Balkanu našlo u međuprostoru i van kontrole dviju kosmopolitskih imperija, Otomanske i Austro-Ugarske, bilo je pošast  za muslimane. Muslimani, i sve što je pdtsjećalo na njihovu vjeru i kulturu, su bukvalno izbrisani sa tog prostora, iz dijelova Srbije, Crne Gore, Makedonije. S druge strane, Bošnjaci su dobili šansu da sačuvaju imovinu, vjeru,  identitet, da se školuju, kulturno i politički organizuju unutar Austro-Ugarske države", kazao je član Predsjedništva BiH.

On je u govoru podsjetio na prvi tramvaj u Austro-Ugarskoj monarhiji pokrenut u Sarajevu, da je Begova džamija bila prva sa električnom rasvjetom u svijetu, kao i uvođenje različitih standarda u organizaciju države i javne uprave.

„Bošnjaci su uzvratili lojalnošću. Bili su veoma cijenjeni državni službenici i ratnici i uživali posebne privilegije koje traju do današnjih dana: djeca iz Bosne i Hercegovine su u izbjeglištvu tokom posljednjeg rata koristili mogućnost besplatnog školovanja u Austriji koje su izborili njihovi pradjedovi. Iskustvo Bošnjaka sa austro-ugarskom vladavinom je dragocjeno za odnos muslimana prema Zapadu, prema uređenim sistemima i sekularnim pravnim državama."

Dva mračna istorijska momenta

Izetbegović je potom podsjetio da su „Bošnjaci u vremenu od 1918. do 1992., od završetka Prvog svjetskog rata do početka agresije na BiH, živjeli u četiri različite južnoslovenske zajednice „koje su ih ignorisale, asimilirale, a povremeno i dopuštale agresivne napade na njihove živote i imovinu".

„Nacionalizmi su ugrožavali fizički opstanak Bošnjaka. Radikalni ateizam u vremenu komunističke vladavine je ugrožavao opstanak njihove vjere i identiteta", naveo je Izetbegović i dodao: „U vremenu prve Jugoslavije, kojom  su dominirali Srbi, Bošnjacima je oduzeto preko milion hektara zemlje, zabranjeno je ime Bošnjak, ukinut naziv bosanski za jezik, čak je i vjera nazivana muhamedanskom umjesto islamom. Napadi na živote i imovinu su bili tako intenzivni, čitava sela su poklana u vremenu mira, da su morale reagovati sile pobjednice u Prvom svjetskom ratu i posebnim sporazumom obavezati Srbiju da garantuje prestanak napada".

Izetbegović je kazao i kako je vrijeme Drugog svjetskog rata jedan od dva mračna istorijska momenta u XX vijeku u kojem su Bošnjaci „dodirnuli dno patnje i iskušenja".

„Cijela Bosna je mezaristan nevino pobijenih muslimana, a rijeka Drina na granici sa Srbijom je njihova najveća masovna grobnica", kazao je dodavši kako je komunistički režim koji je vladao skoro pola vijeka donio je i nešto dobrog za Bošnjake – nacionalizmi su prigušeni, životi su bili sigurni, Bošnjaci  imaju šansu da se školuju i budu dijelom državnog i vojnog establišmenta.

„Nemaju pravo na etničko ime, na popisima se vode kao 'neopredijeljeni', njihov jezik je srpsko-hrvatski, nemaju akademiju nauka, nacionalne i kulturne institucije. Zatvaraju se džamije, medrese, tekije, mektebi. Reisu-l-ulemu faktički imenuje Centralni komitet Komunističke partije. Zabranjen je rad političkih partija, ukinuti slobodni mediji, svi koji su pružali otpor ideološkom teroru su pozatvarani. Otpor mladih bošnjačkih intelektualaca organizovanih u ilegalnu organizaciju ”Mladi muslimani” je skršen drakonskim kaznama. Vođe su strijeljane ili osuđene na višedecenijske kazne", podsjetio je Izetbegović.

Kazao je kako je teror nad Bošnjacima tokom XX vijeka, koji je mijenjao samo oblike i intenzitet, učinio je da pretežni dio ovog naroda danas živi u dijaspori, dva miliona Bošnjaka živi u Bosni, a da je dvostruko više kroz iseljeničke talase otišlo u Tursku, SAD, Australiju i zemlje Evrope.

Izetbegović je kazao kako je najteži, genocidni napad na Bošnjake izvršen je u vremenu raspada državne zajednice Jugoslavije, početkom devedestih godina XX vijeka, kad su Slobodan Milošević i Franjo Tuđman dogovorili podjelu bh. teritorije 1991. u Karađorđevu.

„Ipak, na referendumu o nezavisnosti koji je organizovan u martu 1992. pokazalo se da je ogromna većina građana, uključujući i dio Srba, a posebno Hrvata, privržena Bosni i Hercegovini. Oko dvije trećine stanovništva je izašlo na referendum i skoro stopostotno podržalo nezavisnost", kazao je Izetbegović dodavši kako je potom uslijedio brutalni napad tadašnje JNA i paravojnih srpskih jedinica na BiH kojem se krajem 1992. priključila Hrvatska aktiviranjem HVO-a kao i izdajnička vojska Fikreta Abdića „sačinjena od Bošnjaka koji su sarađivali sa Miloševićem".

Moralni pobjednici

Podsjetio je da je u brutalnom četverogodišnjem ratu u BiH izvršeno svirepo etničko čišćenje stanovništva i temeljito uklanjanje tragova muslimanske kulture i tradicije. Izetbegović je uz ostalo podsjetio kako je Sarajevo izdržalo jednu od najdužih opsada u istoriji ratovanja izgubivši skoro desetinu stanovništva koje se zateklo u okruženju, a da je kulminacija rata bio genocid izvršen u Srebrenici.

„Rat nije izgubljen. Armija BiH koja je trebala da izdahne pod udarcima deseterostruko jačeg udruženog neprijatelja je začudo počela da jača, raste, uzvraća. Sa skoro zaustavljenom privredom, odvojeni u potpunosti od ostatka svijeta, branioci Bosne su uspjeli da izgrade jedan kompleksan sistem koji je odbranio zemlju i narod."

Objasnivši događaje koji su doveli do potpisivanje Mirovnog sporazuma u Daytonu, Izetbegović je podsjetio na riječi svoga oca nakon povratka iz Daytona: „Moralni pobjednici smo mi, vojnog pobjednika nema, svi smo izgubili."

„Otpor bosanskih patriota, pretežno Bošnjaka, je bio uspješan i iz njega se mogu povući neke važne lekcije. Nedostajalo nam je skoro sve što je potrebno za vođenje ravnopravne borbe, taj nedostatak je morao biti nečim kompenziran. Oružje nismo imali, morali smo imati nešto drugo na što smo se oslanjali. Mislim da su dva najvrijednija oslonca bili vjera i znanje. Moralna i intelektualna snaga. Bošnjaci su većinom vjernički i većinom obrazovan narod", kazao je u predavanju u uglednom Centru Bakir Izetbegović.

Govoreći o ratnom periodu, Izetbegović je napomenuo kako je sačuvana multietničnost državnih i vojnih struktura, da je sačuvana sloboda govora, okupljanja, sloboda medija, da nikad nije uvedena uobičajena ratna cenzura..

„Lideri su bili umjereni, mudri, strpljivi i snažno povezani sa narodom", kazao je te spomenuo neka od imena poput Alije Izetbegovića, Harisa Silajdžića, reisu-l-uleme Mustafe Cerića, generala Rasima Delića,  Jovana Divjaka i Stjepana Šibera, rekavši kako su „bili 'po mjeri' i ukusu naroda".

Put ka članstvu u EU

„Vjerujem da su Bosna i Bošnjaci prošli svoju golgotu. Kao što poslije velikog zemljotresa slijede manja potresanja tla, tako se i poslije rata javljaju političke krize i povremene tenzije, ali njihov intenzitet je sve slabiji i, uvjeren sam, da one vode konačnom smirivanju i stabilizaciji. Proces smirenja i pomirenja na nivou naroda je evidentan. Državni organi se ujedinjuju i jačaju. Odnosi sa susjednim zemljama su korektni. Sve zemlje u regionu se priznaju i podržavaju na putu ka članstvu u Evropskoj uniji", naveo je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović u svom govoru.

No, upozorio je i na, kako je kazao, „tamniju stranu" stanja u BiH, rekavši da je zemlja segregirana kao nikad u historiji, da je dejtonska struktura države kopmlicirana, da procedure donošenja odluka pružaju previše mogućnosti blokade...

„Zbog toga Bosna ozbiljno zaostaje na svom putu ka članstvu u Evropskoj uniji. Snage i akteri koji su razarali  Bosnu i Hercegovinu oružanim sredstvima su i dalje snažno prisutni, i uvijek postoji opasnost da svoje planove pokušaju dovršiti političkim sredstvima, blokadama državnog sistema. Moraju biti spriječeni. Stabilizirajuće reforme moraju biti nastavljene uz pomoć međunarodne zajednice. Obnova multietnične matrice, koja je stvarana hiljadu godina, a zatim pocijepana silom i zločinom, mora biti dovršena. Bosna je je jedno od onih mjesta na zemaljskoj kugli na kom se zapliću i raspliću odnosi i emocije cijelog svijeta. Bosna je tačka dodira, raskrsnica civilizacija. Restauracija i očuvanje ovog mikrokosmosa nije važna samo za Bosnu i Bošnjake, onaje od presudne važnosti za sav civilizirani svijet. I mora biti podržana od svog civiliziranog svijeta", poručio je Bakir Izetbegović na kraju svog obraćanja na Univerzitetu Oxford.

(oslobođenje.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)