Priča o Jovanki Broz okrutna je priča o odsutnosti dostojanstva: u Partiji i partijama, u Državi i državama, u postjugoslavenskim društvima. Najprije je, još za života Josipa Broza Tita, bila od njega nasilno odvojena, najvjerojatnije zato da borba za vlast u sjeni njegove već oslabljene moći ne bi imala neposrednog svjedoka.

Nije joj bilo dozvoljeno ni da ga posjećuje u mjesecima njegovog umiranja. Pojavila se na njegovoj sahrani, po nekim izvorima, na traženje prijatelja iz inozemstva. A zatim je bukvalno iščezla iz javnosti. Umjesto bilo kakve službene informacije, kružili su glasovi da je na brutalan način izbačena iz kuće u Užičkoj, u kojoj je s Titom živjela.

Tko bi se nje još sjećao u vrijeme raspada Jugoslavije, ratova devedesetih godina, režima Slobodana Miloševića, koji se i sam nastanio u Užičkoj ulici? U tim smutnim i tragičnim vremenima Jovanka Broz je živjela u izolaciji: bez osobnih dokumenata, zdravstvene zaštite i mirovine. Ali ona je ostala zaboravljena i od svih vlada poslije Slobodana Miloševića, koje su se izjasnile za vladavinu prava, za neprikosnovenost osobnih prava – vlasničkih i političkih. Nitko se, međutim, nije pitao kako je moguće da jedna građanka, usto supruga bivšeg predsjednika Republike, bez optužbe, sudskog procesa i presude može biti jednostavno 'izbrisana'.

Zatim je sadašnja koalicijska vlada, bez ikakvog objašnjenja odnosa svojih prethodnika, počela najavljivati: vraćanje osobne iskaznice, zdravstvene legitimacije, mirovine Jovanke Broz, na koju je ona imala pravo ne samo kao supruga Predsjednika Republike, već i kao borac narodnooslobodilačkog rata. I popravak kuće koja joj je dana 'na uživanje', a prokišnjavala je. Opet tišina: kao da je dirigirana.

Najzad, odsutnost profesionalnog dostojanstva i etike u medijima i medicini. Počeli su se pojavljivati razgovori s njom u kojima je ona govorila o svojoj 'povijesnoj' ulozi. Naglašavano je i njeno etničko porijeklo koje je, valjda, trebalo objasniti njena stradanja. Ubrzo su mediji bili zasuti vijestima da je, u teškom stanju, prebačena u Klinički centar. Liječnici su, grubo narušavajući njenu privatnost, detaljno opisivali bolest i, ne stideći se, govorili o njenoj osobnoj zapuštenosti.

(slobodnaevropa/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)