Piše: Boris Dežulović/Jutarnji.hr

Kad je prošlog ponedjeljka u Fifinom glavnom štabu u Zürichu, na samom vrhuncu drame – nakon parova Portugal-Švedska i Francuska-Ukrajina – legendarni švicarski Šuker Alexander Frei trećem nositelju Grčkoj iz šešira izvukao Rumunjsku, kad je dakle postalo izvjesno da je Hrvatska kao četvrti nositelj u pripetavanju za Mundijal u Brazilu dobila Island, predsjednik nacionalnog nogometnog saveza, izbornik reprezentacije i ostali članovi delegacije skočili su kao da je reprezentacija u posljednjoj minuti finala Svjetskog prvenstva postigla pobjedonosni gol. A oduševljeni navijači kod kuće već su počeli nazivati turističke agencije i raspitivati se za letove za Rio de Janeiro, piše Boris Dežulović čiju kolumnu prenosimo u cjelosti.

Nije se tome pretjerano čuditi, jer teško da ih je ždrijeb dodatnih kvalifikacija za Mundijal mogao nježnije pomaziti. Prema istraživanjima javnog mnijenja, tri četvrtine anketiranih molilo je Boga da Frei izvuče upravo par Hrvatska-Island, a i sami reprezentativci na čelu sa selektorom javno su izjavljivali kako u baražu priželjkuju baš takav rasplet. Razumljivo, rekoh, jer su iz šešira izvukli uvjerljivo najslabijeg od sva četiri moguća protivnka.

Možda je, jebiga, nakon svega što se događalo u kvalifikacijskoj grupi bilo previše od Svevišnjeg tražiti još i da im u ždrijebu umjesto Ronaldovog Portugala nanese rashodovanu i neispravnu reprezentaciju Hrvatske, ali islandski izbornik Lars Lagerbäck i njegovi nogometaši vjerojatno su to nečim zaslužili.

Da, gospodo, Island. Zašto ste uopće mislili da je riječ o Hrvatskoj, u kojoj su tri četvrtine anketiranih u istraživanjima, predsjednik saveza i svi nogometaši na čelu s novim izbornikom Nikom Kovačem na izvlačenju u Zürichu priželjkivali upravo Island, naslabijeg od sva četiri moguća protivnika, slaveći nakon ždrijeba kao da smo već u polufinalu Mundijala u Brazilu? Zašto ste tako sigurni da je Dragi Bog – kako to kažu Niko Kovač i Robert. Također – utakmicu Island-Hrvatska namjestio kao uslugu nama?

Niste, naravno, o tome razmišljali, ali još više nego u Zagrebu Dragom su Bogu prošlog ponedjeljka zahvaljivali tri hiljade kilometara sjevernije, na jednom otoku usred hladnog Sjevernog mora. Reprezentaciji Islanda, države veličine Splita s bližom okolicom – koja nikad u povijesti nije sudjelovala na nekom velikom natjecanju, europskom ili svjetskom prvenstvu – već drugo mjesto u kvalifikacijskoj grupi i plasman u baraž za Mundijal najveći je uspjeh u cjelokupnoj povijesti. Ako su se skromni sjevernjaci uopće usuđivali sanjati više – znaju oni da je previše, ali ako baš pitate – onda bi to, ako je ikakvom statističkom vjerojatnošću uopće izvedivo, bilo da za protivnika u dodatnim kvalifikacijama dobiju slabašnu Hrvatsku.

Da ste Islanđani, biste li uopće mogli tražiti bolji ždrijeb? Možda moćni Portugal s Cristianom Ronaldom, ili zloglasnu Grčku, koja je u posljednjih osam godina od četrdeset kvalifikacijskih utakmica za velika natjecanja izgubila svega četiri? Ili možda Ukrajinu, koja nije izgubila više od godinu dana, u dvije kvalifikacijske utakmice neporažena čak i od Engleske, što se na Wembleyju izvukla tek Lampardovim penalom u sutonu utakmice? Ili, jebiga, posvađanu i disfunkcionalnu Hrvatsku, momčad s posebnim potrebama, koja u službenoj utakmici nije pobijedila još od ožujka, pa za pumpanje samopouzdanja organizira prijateljske utakmice protiv Lihtenštajna?

Tih dana, prije samo mjesec-dva, dok se Hrvatska u Vaduzu mučila da u posljednjim sekundama nekako pobijedi selekciju za koju igraju svi vojno sposobni muškarci u državi, Island je u Bernu igrao herojsku kvalifikacijsku utakmicu protiv Švicarske, s tri gola u posljednjih pola sata nadoknadivši katastrofalnih 1:4 i otvorivši vrata baraža za Svjetsko prvenstvo. Potražite na YouTubeu hat-trick Jóhanna Berga Gudmondssona na Stade de Suisse u Bernu, pogledajte kako je lola tri puta pogodio rašlje i zapitajte se još jednom: koga je zapravo dragi Bog pomazio u ždrijebu dodatnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu?

Mene stoga cijela stvar podsjeća na onaj stari vic, koji danas ide otprilike ovako: pred izvlačenje parova baraža za Mundijal u Brazilu, otišli igrači i selektori nositelja ždrijeba – Portugala, Grčke, Ukrajine i Hrvatske – kod Dragoga Boga da izmole sreću, a Ovaj ih postrojio pred četvora vrata. Najprije se otvorila vrata pred reprezentativcima Portugala i selektorom Paulom Bentom, a tamo – kompletna švedska reprezentacija sa Zlatanom Ibrahimovićem na čelu. “Dragi moji Portugalci”, kazao im onda Dragi Bog, “pokazali ste se kao pravi vjernici, dobri katolici i vrijedni nogometaši, pa sam vam izabrao protivnika za prolaz, atraktivnog ali pobjedivog. Sretan vam put u Brazil!”

Otvorila se onda vrata i pred ekipom Ukrajine i izbornikom Mihajlom Fomenkom, a unutra cijela francuska vrsta na čelu s Franckom Ribéryjem.

“Dragi moji Ukrajinci”, obratio im se Dragi Bog, “pokazali ste se kao pravi vjernici, dobri pravoslavci i vrijedni nogometaši, pa sa vam izabrao protivnika za prolaz, atraktivnog, ali totalno izvan forme. Sretan put u Brazil!” Otvorila se potom i vrata pred grčkom nacionalnom ekipom i selektorom Fernandom Santosom, a tamo reprezentacija Rumunjske s kapetanom Vladom Chirichesom.

“Dragi moji Grci, i vi ste se pokazali ste se kao pravi vjernici, dobri pravoslavci i vrijedni nogometaši, pa sam vam izabrao protivnika za prolaz, neatraktivnog ali lakog. Sretan put u Brazil!”

Najzad, otvorila se i ona vrata pred hrvatskim reprezentativcima i izbornikom Nikom Kovačem, kad unutra selekcija Islanda, veselo ribarsko društvo oko lonca s bakalarom.

“Dragi moji Islanđani, pokazali ste se kao pravi vjernici, dobri luterani i vrijedni nogometaši, pa sam i vama izabrao protivnika za prolaz”, završio je Dragi Bog.

“I da, sretan put u Brazil!”

(Jutarnji.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/av)