Deset godina nakon smrti prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine, rahmetli Alije Izetbegovića, njegov sin, aktuelni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i zamjenik predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA), Bakir Izetbegović (57), kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) kako se s radošću i nostalgijom sjeća svega u vezi s rahmetli ocem, koji je umro na današnji dan, 19. oktobra 2003. godine u 14.25 sati, u 78. godini života.

Bakir Izetbegović, koji je najteže trenutke tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu proveo upravo uz rahmetli Aliju Izetbegovića, priznaje na početku razgovora za AA kako su mu, ipak, najdraža sjećanja iz ranog djetinjstva.

Nedostaje čovjek tog kapaciteta i posvećenosti, takvog povjerenja kod naroda da se teške odluke donose i da mu ljudi gotovo naslijepo vjeruju. U smislu da je Alija razmislio, promislio i kad on kaže da to treba uraditi, onda to treba uraditi. Nema danas nijednog na političkoj sceni, od mene pa nadalje, u kojeg narod ima takvo povjerenje, komentira član Predsjedništva BiH

''Te su slike možda i najživlje. Čovjek kada je dijete najživlje pamti. Intenzivno sam se tad družio s njim, kao i u posljednjih 15 godina njegovog života. Deceniju smo bili skoro nerazdvojni. Upravo u to najteže vrijeme. Od njegovog izlaska iz zatvora, pa sve to vrijeme dok je vodio narod i državu. Sve je to, naravno, inspirativno za moju političku karijeru. Ja sam imao priliku da u tim teškim momentima donošenja odluka izbliza posmatram historiju i njene aktere, historijske ličnosti, pozitivne i negativne, i da se učim na tome. To se ne da naći u literaturi. Ja sam gledao svu tu tegobu, teret donošenja i izvršenja tih odluka, izbliza'', govori u ekskluzivnom razgovoru za Anadolu Agency Bakir Izetbegović u povodu desete godišnjice smrti Alije Izetbegovića.

Ističe da je vrijeme u kojem je djelovao Alija Izetbegvić bilo neusporedivo teže, ali da njegov otac danas itekako fali BiH.

Nedostaju, veli, njegov pristup i želja da se pomogne običnom čovjeku da lakše živi, da se rane zaliječe, da se pokrene ekonomija i da se ide u pravcu pomirenja.

''Naravno da rahmetli Alija nedostaje sa takvim pristupom. Ali i sa vlastitom harizmom i povjerenjem koje narod imao u njega. Nedostaje čovjek tog kapaciteta i posvećenosti, takvog povjerenja kod naroda da se teške odluke donose i da mu ljudi gotovo naslijepo vjeruju. U smislu da je Alija razmislio, promislio i kad on kaže da to treba uraditi, onda to treba uraditi. Nema danas nijednog na političkoj sceni, od mene pa nadalje, u kojeg narod ima takvo povjerenje'', komentira član Predsjedništva BiH.

Povjerenje lidera se, kako veli, gradi kroz teške situacije i teško vrijeme.

''Da sada i imamo čovjeka njegovih kvaliteta, narod ne bi znao da je takav. I neće prihvatiti neke stvari koje bi prihvatio od, recimo, rahmetli Alije, na povjerenje. Nema danas političara koji mi mogao reći da pola države treba nazvati Republika Srpska, onaj dio koji je očišćen od nesrba. Ali Alija je cijenio da je to manje zlo nego nastavak ubijanja. Ljudi su mu vjerovali. Vjerovali su mu na svakoj političkoj raskrsnici. To nedostaje'', naglasio je.

Žali se kako se historičari nedovoljno bave vremenom u kojem je djelovao njegov otac.

Mislim da je generalno u BiH nije dovoljno razvijena svijest o ''veličini tog vremena kada se poslije pola milenija ponovo gradila država BiH, njena vojska''. Generacija koja je iznijela te terete, nastavlja on, ne vidi to iz blizine.

''Po čemu bi Alija Izetbegović volio da ga pamte? Alija nije birao rat. Učinio je sve da do njega ne dođe. Kad je došao, dijelile su se teritorije, Jugoslavija se raspadala. Bilo je pitanje ko će šta od toga uzeti. Pokušali su da cijepaju BiH, mi smo se suprotstavili. Dakle, kad je bio prisiljen na jedan nepravedan rat, on ga je dobro vodio'', objašnjava Izetbegović, te dodaje:

''Teško da se više moglo izvući s obzirom na ondašnje okolnosti. Ali mislim da ne bi htio da ga po tome pamte, mada je bio uspješan i vrhovni komandant jedne vojske. Siguran sam da bi htio da ga pamte kao čovjeka koji je učinio sve da se smanji patnja ljudi, da se ta patnja što prije završi, da se zemlja odbrani. Želio je da se to zavađanje etničkih grupa u BiH zaustavi, da krene proces pomirenja i da što manje žrtava u tome svemu bude. Htio bi da ga pamte kao čovjeka mira, a ne čovjeka rata''.

Da građani BiH budu više Bosanci

Izetbegovićev amanet, govori Bakir Izetbegović, jeste ono što je kazao u svom posljednjem obraćanju javnosti u intervjuu Senadu Hadžifejzoviću u Centralnom dnevniku 27. septembra 2003. godine – da ''Srbi budu Srbi, Bošnjaci-Bošnjaci, Hrvati-Hrvati, ali da svi budemo malo više Bosanci''.

''Mi nasljednici Alije Izetbegovića pokušavamo provesti jednu takvu ideju. Jer, ne možete imati cijelo iz tri dijela. Narod ne diše istom dušom, nema iste ciljeve, nemate jedan nacionalni koncenzus... Ali, vrijeme, ipak, vodi u tom smjeru. Mi nasljednici Alije Izetbegovića se trudimo da vodimo proces u tom smjeru. BiH je prošla tri teška rata u samo 100 godina. Svaki put su narodi bili desetkovani. I svaki put je taj belaj uveden s polja. Mi to nismo počeli međusobno. Relativno brzo zacjeljujemo te rane. Moramo biti narod koji brzo zacljuje rane kako bi sve to funkcionisalo'', govori on.

Objašnjava to na primjeru Srebrenice.

''Vidio sam. Žena pod hidžabom u školi u Srebrenici predaje bosanski jezik. U klupi sjede dva druga, po vlastitom izboru, Nemanja i Hamza. Mislim da njihovi očevi, kada su im davali imena, nisu mislili da će se to desiti. Ali, život ide dalje i nosi svoje. BiH je bila prisiljena da ubrzano kroz historiju zacjeljuje rane. Istini za volju, ovaj put je narod segreiran kao nikad u 1.000 godina historije BiH. Ovaj put su rane dublje nego ikada. Ne znam da li će sve moći da zarastu... Naše je da se trudimo. Na liniji onoga što je rahmetli Alija nama ostavio u amanet'', kaže Izetbegović.

Svi smo bili Bošnjani

Bošnjaci, veli, zasad prednjače ''vukući ovu zemlju naprijed, onako kako su bili zainteresirani za njen opstanak i unapređenje''.

''Svi smo nekad bili Bošnjani, sve do polovine 19. vijeka kad smo se počeli dijeliti i različito nazivati. Sve je to jedna genetska struktura. Svi smo mi sličnog sistema vrijednosti, sličnog humora, naprosto slični ljudi. Mi smo bukvalno prije rata bili pomiješani u svakoj kući, u svakom stubištu. Sad to nije tako. Sad imate čitave etnički čiste teritorije u BiH, ali imate i predjela gdje smo se ponovo pomiješali i gdje to funkcioniše'', ocijenio je.

Alija je volio Tursku

Posebno mjesto u srcu Alije Izetbegovića, govori za AA njegov sin Bakir, imala je Republika Turska. Alija Izetbegović je, kaže on, imao kao, uostalom svi Bošnjaci, posebno emotivne veze sa Turskom, oslonjene na duge historijske veze.

''Kako da ne volite nekog ko vas voli? Turci su bili svo vrijeme uz nas. Kada je bilo najteže, gledali su da nam pomognu na svaki način, i pomagali su. Imao je rahmetli Alija niz prijatelja koji su bili u Turskoj. Uostalom, odlikovan je najvećim priznanjem te zemlje Ordenom Republike Turske'', priča izetbegović.

Tim koji danas vodi Tursku na čelu sa premijerom Erdoganom, po Bakiru Izetbegoviću, ''kao da su snovi Alije Izetbegovića''.

''Na svaki način. Po emociji, ali i po nekoj političkoj genetici. To je ustvari ista politika. To su ljudi muslimani koji tragaju za jednim amalgamom sekularnih i islamskih vrijednosti. Kao i mi ovdje u BiH, Turci su na širem planu uspjeli da nađu tu fromulu, da sačuvaju neutralnu sekularnu državu i da, u isto vrijeme, ona ne bude protiv islamskih vrijednosti. Da se usklade te dvije stvari. Jako bi ga radovao ekonomski politički i svaki drugi uspjeh Turske u posljednjoj deceniji. Kad čitav svijet doživljava recesiju, Turska napreduje u svakom pogledu i pozicionira se na mjesto koje joj naravno pripada'', zaključuje Bakir Izetbegović.

Iz biografije

Alija Izetbegović rođen je 8. avgusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Pripada uglednoj begovskoj porodici koja je živjela u Beogradu, a koja se još 1868. godine preselila u Bosanski Šamac.

Već u drugoj godini Izetbegovićevog života, njegov otac Mustafa, koji se bavio trgovinom i bankarstvom, odlučio se na selidbu u Sarajevo. U Sarajevu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Zbog pripadnosti organizaciji ''Mladi muslimani'' Alija Izetbegović je uhapšen 1946. godine te osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu. Iz zatvora je izašao 1949. godine. Nakon što je poslije trogodišnjeg studiranja napustio agronomiju, Izetbegović je upisao Pravni fakultet u Sarajevu, kojeg je uspješno završio u roku od dvije godine.

Od 1950. do 1960. godine radio je kao rukovodilac gradilišta, a od 1960. do 1982. godine, kao pravni savjetnik u brojnim sarajevskim firmama. U proljeće 1983. godine je uhapšen i u ljeto iste godine u montiranom ''Sarajevskom procesu'' osuđen na 14. godina zatvora. U zatvoru je proveo šest godina. Po izlasku u zatvoru Izetbegović je 1990. godine sa grupom istomišljenika, također, formirao Stranku demokratske akcije (SDA), koja je na slobodnim izborima osvojila najviše glasova i kasnije će odigrati ključnu ulogu u odbrani BiH od agresije.

Na čelu države i SDA bio je u više mandata. Odluku o povlačenju iz Predsjedništva BiH saopćio je 6. juna 2000. godine. Najavio je da će se povući po isteku funkcije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH 12. oktobra iste godine. Također, odbio se kandidirati na Trećem kongresu SDA 2001. godine, te je proglašen je počasnim predsjednikom SDA. Umro je 19. oktobra 2003. godine.

(Anadolija; Piše: Faruk Vele/md)