Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u Begovoj džamiji u Sarajevu pred više hiljada vjernika imamio bajram-namaz i održao bajramsku hutbu.

U cijelosti prenosimo hutbu Reisu-l-uleme:

- Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji čas.

Braćo i sestre.

U ovim odabranim trenucima Kurban bajrama hadžije iz svih dijelova svijeta, u blagoslovljenoj dolini Meke, privode kraju ispunjenje svoje krunske obaveze i izvršavaju obrede hadža.

Otišli su da potvrde svoj zavjet, iz ezela, na pokornost Uzvišenome, da polože ruke na Crni kamen i zakunu se na dosljednost u slijeđenju Njegova puta, i da prinesu kurban.
Njihov nijet u danima bajrama bit će upotpunjen. Hadž je vrhunsko tjelesno i duhovno putovanje. Njime se potvrđuje istinitost Božijih riječi: Doista smo Božiji i Njemu se vraćamo.

I mi u domovini obavljamo obred kurbana. Naše dove, želje i molbe, koje izgovaramo u trenucima ovoga krunskog ibadeta, upućene Stvoritelju s Arefata i iz naših džamija, zapisuju plemeniti pisari (kiramen katibini). Zapisuju i naše nade u njihovo ispunjenje i ostvarenje u Božijoj milosti.

Sva naša postignuća u prošlosti ostvarili smo požrtvovanošću i velikim trudom. Sve naše nade u budućnosti je moguće ispuniti samo ukoliko budemo spremni na žrtvu i strpljivo podnošenje iskušenja.

Arefat je naš zemaljski početak, naše prvo susretanje, mjesto zemaljskog Adema i Have. Tu je započelo naše ljudsko upoznavanje koje traje stoljećima bez prestanka.

Ciljevi koji su pred nama tu su od davnina. To su iste vrijednosti koje čovječanstvo osluškuje iz drevnih vremena, kazane jezikom Božijih poslanika, čiji posljednji eho odzvanja s visoravni Arefata, u uputi Muhammeda (a.s.):
O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast nepovredivi su sve dok se ne susretnete s vašim Gospodarom... O ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka... Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje... Najbolji kod Allaha je onaj koji je najpobožniji... Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti.

I danas, kao i onda kada su izgovorene, ove riječi nadahnjuju na isti način. Milioni muslimana žive u nadi da će se one jednog dana i ostvariti.

No, nada uvijek traži i svoje dopunjavanje, neku protutežu u činjenju i postupanju, a da bi se mogla ostvariti. Bit će nam potrebno mnogo odricanja. Potrebne su nam ista ona Ibrahimova odlučnost i Ismailova predanost da sagradimo ono što su sile taguta porušile.
Zagledamo li se u naš hal, okrenemo li se oko sebe, stanje u kome se nalaze muslimani, prilike i problemi koje nas okružuju, naše podjele i raskoli, govore nam da je praktično ostvarenje simbolike Arefata još daleko na našem putu.

Svijet, kakvog smo poznavali, jednom izgrađen, a čiji su neimari naši dobri preci, ruši se i nestaje pod navalom duhovnog siromaštva generacije, koja obezvrjeđuje i uništava. Život i dostojanstvo muslimana, koji su nekada tako stameno branjeni, postali su danas najveća mora.

Živimo u vremenu ideologija i pokreta čiji osnivači pretendiraju na vječnost svojih sebičnih utjecaja. Umjesto nauke koja zahtijeva odricanje, napor, posvećenost, strpljenje i istrajnost, proizveli smo ideologije koje se odlikuju nametanjem, zadovoljavaju površnošću, ograničenošću i kratkoćom trajanja.

U našoj povijesti, s izuzetkom novijeg vremena, musliman, makar se radilo i o vladaru, nije imao pravo da nameće drugima nešto u ime islama. Pred Bogom su svi muslimani bili jednaki; niti jedan se nije razlikovao od drugih osim po vrlinama i pobožnosti. Taj osjećaj individualne slobode, iza koje je stajala Božija riječ, posijao je sjeme iz kojeg je nikla rascvjetala bašča islamske duhovnosti.

Danas je na našim duhovnim poljima sve manje težaka koji obavljaju teške poslove sjetve, a sve je više skakavaca koji uništavaju plodove i brste tek ozelenjele mladice naše duhovnosti.

Kada bi muslimani smogli snage da ožive svoje duhovne tradicije i da iznova osvoje svoju intelektualnu slobodu, sadašnje ideologije pustoši bile bi odnijete poput morske pjene, a moralni plemeniti principi bi riješili hronične krize našeg svijeta.

Braćo i sestre.

Potrebno je puno volje i truda, onoliko koliko je uložila Hadžera u traganju za vodom života, oslanjajući se na Stvoritelja te vlastiti zalog, volju i um. Naš svijet islama, kojeg smo do sada poznavali, izgrađen je na temeljima vjere.

To su temelji koji zahtijevaju od nas da discipliniramo sami sebe; da očistimo svoju dušu, da oplemenimo svoje srce uzvišenim principima velikodušnosti, ljubavi, bratstva, milosrđa, praštanja i poštovanja drugih.
Moramo se odmaknuti od oholih i umišljenih, od imitatora i neznalica, koji smatraju da su vlasnici duhovnih istina. Bosanski muslimani ne smiju postati sluge tuđih ideologija i vođa, ne onih koji vlastite narode drže u neslobodi.

Sada, kada smo iznova povratili našu slobodu, mi, bosanski muslimani, uprtili smo veliko breme odgovornosti za nju. Ona sada zavisi samo od nas i naše privrženosti njenom čuvanju.

Naša zemaljska odgovornost za našu duhovnu tradiciju počinje tu, odmah, ispred naših nogu. Bosanski muslimani moraju dobro gledati kuda idu i ko im u susret dolazi.
Naša otvorenost za univerzalne vrijednosti, dolazile one s istoka ili zapada, kako se i obrazovala naša tradicija, mora biti trajna. Kako u prošlosti tako i danas, naša ulema je pred velikim izazovom odgovornosti za svoj narod. Ona mora ponuditi vlastito učenje, vlastiti pogled na duhovni život našeg naroda, a drugi su dužni da to respektiraju.

Braćo i sestre.

Poriv za dominacijom, te sila i mržnja mogu upropastiti svijet, ostavljajući iza sebe pustoš, bijedu i očaj. Tome smo bili svjedoci u bliskoj prošlosti.

Na drugoj strani, ljubav, strpljenje, trud i napor, tokom dugog niza godina, uz veliko odricanje mnogih generacija, izgradili su taj začudni svijet bosanskih gradova.

U školama (medresama), bibliotekama, hanikahima, muzejima i fakultetima ulagao se veliki napor da se obrazuje, odgoji i uljudi čovjek. Pitamo se, jesu li oni više znali od nas ili su imali više vjere i ljubavi za život od nas!

Povijest nas uči da bilo kakvo ljudsko postignuće nije moguće ostvariti i priskrbiti mu univerzalno trajanje, bez ozračja povjerenja, mira, mudrih odluka, dobre komunikacije i otvorenosti za razgovor. O tome nam Allah govori u Svojoj Knjizi:

O vjernici, živite svi u miru, i ne idite stopama šejtanovim. On vam je, doista, otvoreni neprijatelj. (2:208) Mi smo te (Muhamede) poslali samo iz milosti prema svjetovima. (21:105) Pozivaj na put tvoga Gospodara mudrošću i lijepom riječju. (16:125)

Niti jedna zajednica ili narod u povijesti nisu mogli opstati na podjelama, međusobnim svađama, optužbama, sumničenjima i klevetama. Takvo ponašanje sliči „na gradnju zgrade na podlokanim temeljima“ za koju unaprijed znamo da joj prijeti opasnost od rušenja.

Zbog toga se čini važnim da u ovom mubarek danu, pred vama, braćo i sestre, pozovem na nužnost otvorenog i mudrog razgovora o svim teškim pitanjima, čiji broj nije konačan i koji će se uvijek dopisivati kako život bude tekao svojim koritom. Nema potrebe da o njima govorimo ostrašćeno, već razumno, u stalnom dijalogu, tražeći i gradeći čvrste temelje našeg zajedništva. Duhovne podvojenosti su težak grijeh. O njima Allah prijekornim tonom govori u Kur'anu:

Allahu i poslaniku Njegovu budite pokorni, a nemojte se svađati, jer ćete oslabiti i bez duha ćete ostati! Budite strpljivi, jer Allah je uz one koji su strpljivi. (Kur'an, 8:46)

Braćo i sestre.

Brinu nas podvojenosti kod muslimana u Srbiji i Crnoj Gori. Vrijeme je da se vjetrovi podjela smire. Da se iz zatvorenih prostora izađe u dvorište, kako bi se razgovaralo. Svi znamo da je ovo stanje neodrživo.

Ohrabrujmo muslimane i njihove prvake da nastupe hrabro i mudro, te da pokažu dobru volju za razgovore. Prošlost ne možemo promijeniti, ali počinjene greške nam valja ispravljati. Potrebna nam je jedna zajednica za sve muslimane, a ne više njih za tuđi račun. Islamska zajednica u Srbiji i Crnoj Gori mnogo je učinila na razvijanju vjerskih institucija koje služe muslimanima. Ujedinjena, moći će učiniti više za sve muslimane i druge ljude na tom prostoru. To je ono čemu se mi nadamo i za što upućujemo dove Allahu (dž.š.).

Braćo i sestre.

Svima nama u ovome mubarek danu neka Uzvišeni daruje Svoj blagoslov. Molim Ga da prema nama bude milostiv, da ukabuli naša dobra djela i oprosti nam grijehe koje smo počinili.

Molimo Allaha za spas naših duša, za oprost našoj braći i sestrama i za dobro našem narodu i domovini.

Podijelimo radost bajrama s braćom i sestrama, komšijama i prijateljima.

Molim Allaha da bolesnima dadne brzo ozdravljenje, a nevoljnicima olakša njihove terete.

Svim muslimanima u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji i bošnjačkoj dijaspori od srca želim:
Bajram šerif mubarek olsun!

(fena/dh)