Tko zna kako se osjećao 61-godišnji Amerikanac, Harry Mitts, kad su mu prije deset dana u zatvoru u Ohiu u žilu ubrizgali sadržaj prve od tri injekcija u redovnom protokolu pogubljenja. Osuđenik na smrt prvo primi anestetik koji daje privid humanosti – pentobarbital ili propofol, potom pankuronijev bromid da spriječi ponovno stezanje mišića te naposlijetku kalijev klorid koji zaustavi rad srca.

Mitts, usmrćen zbog ubojstva policajca i susjeda, ležao je na krevetu, čekajući smrt da bi u jednom trenu okrenuo glavu prema galeriji i obitelji žrtava i ispričao im se. U tom mu je trenu tijelom već počeo kolati propofol. Ohio je jedna od 32 savezne države u kojima je smrtna kazna legalna. Egzekucije se obavljaju po rasporedu koji pokriva sljedećih nekoliko mjeseci. Na istom mjestu kao i Mitts tako bi 14. studenoga trebao ležati drugi zatvorenik. No, hoće li? Ovdje nije riječ o spasu u zadnji tren, pozivu guvernera ili predsjednika, već o presedanu. Zatvor je u tijelo Harryja Millsa ubrizgalo svoju zadnju dozu propofola. Hladnjak im je prazan, a nigdje ne mogu kupiti novu dozu. Točnije, farmaceutske kompanije ne žele im ga prodati. Jedna od posljednjih koja se ogradila od prodaje lijekova, u ožujku ove godine, je i Teva, vlasnica hrvatske Plive, naglasivši kako će strože kontrolirati kome odlaze njihovi proizvodi. No nije tako samo u Ohiju. Svi zatvori s komorom za ubijanje suočeni su s istim problemom. Troše zadnje zalihe anestetika. Većina smaknuća morat će biti stavljena na čekanje na neko vrijeme.

Stop smrtonosnoj injekciji

– Koristimo sretnu koincidenciju i zajednički interes – mi se zalažemo za ukidanje smrtne kazne, a farmaceutske kompanije koje proizvode supstance za smrtonosni koktel žele se svom silom riješiti lošeg imidža povezanog s apsurdnom činjenicom da njihovi lijekovi ne liječe već ubijaju ljude – govori nam Maya Foya iz britanske organizacije Reprieve koja se bori za ukidanje smrtne kazne. M. Foya vodi projekt pod nazivom Stop smrtonosnoj injekciji, koji je započeo pritiskom na američke farmaceutske kuće. Lijekovi koji se koriste u zatvorima isti su oni koje koriste bolnice, za opću anesteziju. Samo u dijametralno suprotnu svrhu. Na prvi pogled možda ne djeluje logično da u SAD-u, gdje je smrtna kazna legalna pa se da zaključiti kako dio javnosti podržava taj način kažnjavanja, farmaceutske kuće tako lako odustanu od legalnog posla, prodavanja supstanci zatvorima, ali Foya prikazuje drugačiju sliku.

– U nadzornim odborima farmaceutskih kuća sjede različiti ljudi, dioničari i ulagači, no svima je u interesu povećati prihode. Stoga, bez obzira podržavaju li ili ne osobno smrtnu kaznu, dovoljno su svjesni da znaju kako bi bilo kakva povezanost sa zatvorima i za mnoge nehuman način kažnjavanja, loše odjeknula u medicinskim krugovima te u konačnici donijela loš imidž, loš PR i, posljedično, pad profita. Osim toga, teško je pomiriti deklarativnu predanost društvenoj odgovornosti i opskrbu zatvora. Sve su to snažni elementi pritiska na kompaniju – kaže nam M. Foya.

Na Zapadu legalno samo u SAD

Iako je smrtna kazna legalna u Kini, Gvatemali, Tajvanu, Tajlandu i Vijetnamu, na tzv. Zapadu samo SAD dozvoljava pogubljenja. Od 1977. do danas usmrćeno je 1150 osuđenika. Iako nije dopuštena u Europi, do nedavno su sa Starog kontinenta u SAD, ali i u druge države, obilato stizali lijekovi za pogubljenja.

Čak je i Hrvatska tek 2008. godine Uredbom o izvozu i uvozu robe koja se može uporabiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje strože regulirala trgovinu. Prema toj uredbi, nisu se smjela uvoziti i izvoziti vješala, giljotine, električne stolice, plinske komore i sustavi za ubrizgavanje smrtonosnih injekcija, no moglo se, primjerice, nabaviti stolce i stolove s okovima, razne lisice te nazupčane vijke za stiskanje palčeva. Lani je Hrvatska uskladila svoje norme s europskim, a tamo se od 2010. zalaže – ali ne i nalaže – za prestanak pomoći u izvršenjima smrtne kazne.

Nakon što su američke kompanije prestale dostavljati svoje proizvode zatvorima, oni su se okrenuli Europi kao novom dobavljaču. No, uz uredbe EU i pritisak humanitarnih organizacija, tek su se u posljednje vrijeme, jedna po jedna, farmaceutske kompanije obvezale da će ili prestati ili strože kontrolirati kome prodaju svoje lijekove. Našavši se u situaciji da nemaju prvu – a bez nje, anestezije, neće ubrizgavati ostale dvije agresivne supstance jer bi to bilo previše i za Amerikance – komponentu, zatvori su se počeli snalaziti.

– Angažiraju neke male kompanije ili laboratorije da im smućkaju nešto slično – kaže nam Foya. No tko u konačnici gubi u bizarnoj bitci? Oni osuđenici koje pogube čistom i kvalitetnom supstancom? Jer ovi ostali trebaju primiti surogat sumnjive kvalitete i djelovanja.

– Izgleda tako, no nije. Naime, kad zatvor odluči zamijeniti provjerenu, čistu i kontroliranu supstancu nekom novom, otvara se put odvjetnicima da u sudu ospore njezino korištenje. Ni smrtna kazna ne smije biti izvedena uz mučenje, a kod novih supstanci nema dokaza da zaista djeluju i da osuđenik ne pati. To je dobiveno vrijeme – kaže.

Upravo sada u SAD-u traje nekoliko sudskih postupaka. Dvojica osuđenika iz Floride podigla su tužbu protiv države zbog korištenja novog anestetika uz koji, kako kažu, postoji veliki rizik od strašnih bolova. Kako im je ponestalo zaliha propofola, surogat su pronašli u pentobarbitalu, anestetiku za životinje. Njihova se tužba još razmatra. Takve sreće nije bilo za trojicu zatvorenika iz Teksasa – tužbu je u samo nekoliko dana odbacilo tamošnje državno odvjetništvo. Jedan od njih trojice, Michael Yowell, 9. listopada će umrijeti uspavan priručnim lijekovima. Koliko će san biti dubok a svijest prisutna, znat će samo on.

(večernji.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)