Ironije li, celuloza je prije obrade ionako bila drvo, pa se zbog toga i može gledati kao organski sastojak u organskoj hrani u koju se trpa. Sastoji li se određeni proizvod od velike količine celuloze, količina hranjivih tvari jednaka je nuli. Čovjek je, pak, ne može probaviti jer nema enzima potrebnih za njezinu razgradnju.

Kada je riječ o hrani koju unosimo u organizam, činjenica je da sve manje znamo šta nam je na tanjuru i što smo kupili u trgovini i na tržnici.  Ukoliko niste do sada znali donosimo vam šest najstrašnijih laži prehrambene industrije:

Drvo kao tajni sastojak

Znate li što je celuloza, kako se ona ponaša u hrani, skrivena pod raznim nazivima i imenima? Celuloza se nalazi u sirupu za palačinke, tjestenini, pecivima, čak i u gotovim mješavinama žitarica za doručak.

Celuloza je plasirana tako da navodno obrađenoj hrani pruža teksturu, zbog čega je prehrambena industrija koristi kao zamjenu za skuplje sastojke. Budući da je 30 posto jeftinija i neotrovna je, američka agencija za hranu i lekove (FDA) nema interesa da ograniči njezinu upotrebu ili odredi maksimalne količine celuloze koja se smije koristiti. Celuloza se tako nalazi u gotovo svakom proizvod. Ironije li, celuloza je prije obrade ionako bila drvo, pa se zbog toga i može gledati kao organski sastojak u organskoj hrani u koju se trpa.  Sastoji li se određeni proizvod od velike količine celuloze, količina hranjivih tvari jednaka je nuli. Čovjek je, pak, ne može probaviti jer nema enzima potrebnih za njezinu razgradnju.

Sok od naranče koji to nije

Natpisi '100 % prirodno', "bez dodatnih šećera" ili 'bez konzervansa' lako prevari. Zbog čega su onda gotovo svi sokovi gotovo identičnog okusa bez obzira što ne sadrže konzervanse i aditive.

Dok proces proizvodnje zaista počinje cijeđenjem naranče, tu cijela priča počinje, ali i završava. Cijeđeni nektar stavlja se u goleme kontejnere iz kojih se istiskuje zrak, kako se dobivena tekućina ne bi pokvarila idućih godinu dana. Sok se tada može distribuirati i kada nije sezona naranči.

U sokove, umjesto prirodnog okusa, proizvođači najčešće dodaju mješavinu kemikalija. Zakoni su regulirani tako da na etiketi proizvoda proizvođači nisu dužni napomenuti navedenu mešavinu kemikalija.

Hamburger s amonijakom, za prste polizati

Restorani, fast foodovi...svi oni imaju potrebu naglasiti da je njihov hamburger napravljen od prirodnog mesa. Čistog, prečistog. Naravno kada se u njega dodaje - amonijak. Kemikalija je to koja roka sve kuhinjske bakterije uključujući i zlogasnu E. coli. Domišljati proizvođači pronašli su način kako zaribati potrošače i proći, naravno, što jeftinije. Meso za hamburger provuće se kroz cijev natopljenu amonijakom. Ovaj je proces, samo da se zna, izum kompanije Beef Products Inc.

Lažno bobičasto voće

Većina proizvoda koja navodno sadrže borovnice, istraživanja pokazuju, Inisu nastala prirodnim putem. veliki, sočni komadi borovnica su rezultat kukuruznog sirupa, boje, aditiva i niza kemikalija. Ne sadrže apsolutne nikakve zdravstvene beneficije, kao ni hranljive sastojke.

Pilići iz 'slobodnog' uzgoja

Dobro se osjećamo kada mislimo da kupujemo jaja iz 'slobodnog' uzgoja, zar ne? Sama pomisao na hrpe pilića u malim kavezima u nama stvara gnušanje. Međutim,  prema zakonu, 'slobodan  uzgoj' odnosi se na to da pilići samo imaju mogućnost izlaska iz kaveza i slobodnog kretanja. I umjesto ideje o ugoja pilića na farmi i slobodnom kretanju životinja, slobodan uzgoj u većini slučajeva ostaje ništa drugo već običan mit.

(dnevno.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)