Heath White, pilot i agent FBI-a čitavog života težio je savršenstvu, a kada je saznao da njegova supruga Jennifer nosi bebu sa Downovim sindromom, to se nije uklapalo u njegovu ideju idealnog života. Ona je, međutim, odbila da abortira i 2007. godine rodila se djevojčica, koja je, iako je isprva nije želio, postala Heathov čitav svijet, prenosi Blic.rs.

Danas je mala Paisley svjetlo u tami i inspiracija porodici White koja pored nje ima još dvoje djece. Ali nije uvijek bilo tako.
 
Kada je Heath White saznao da Jennifer nosi hendikepirano dijete, uporno je tražio da prekine trudnoću. U potresno iskrenom intervjuu, sada privrženi otac je priznao da čitavog života cilja na savršenstvo, bio je istaknuti sportista, odličan đak i student, a kasnije pilot. Hendikepirano dijete upropastilo bi tu bajkovitu priču.
 
- Moja glavna briga je bila šta će ljudi misliti i kako će gledati na mene. Pitao sam se koja je slabost u meni prouzrokovala sve to. Kada mi se rodilo dijete sa Downovim sindromom, osjećao sam se bukvalno kao da umirem. Uradio sam sve što sam mogao da natjeram Jennifer da abortira i iako nisam bio nasilan, nisam joj pružio podršku kada joj je to trebalo - priča Heath White.

Jennifer, za koju je ovo bilo traumatično iskustvo, jer ljubav njenog života nije željela da sa njom podijeli sreću zbog prinove, bila je spremna na sve. Ona je svom mužu postavila ultimatum, rekavši mu da će, ako ne prihvati bebu, izgubiti cijelu porodicu i da će ona odvesti od kuće i Paisley i njihovu stariju djevojčicu.
 
Kada se Paisley rodila, Heath se osmjehivao pozirajući za porodične fotografije, ali priznaje da nije osjećao nikakvu povezanost sa svojom mlađom kćerkom. Kada je njegova majka prokomentarisala da djevojčica uopšte ne izgleda kao da je hendikepirana, Heath je znao da je to laž.
 
Tek poslije nekoliko mjeseci shvatio je da je najveća razlika između Paisley i druge djece to što je ona njegova.
 
- Sjećam se trenutka u kom se sve preokrenuo. Držao sam je i golicao, a ona se kikotala. Njeni osmjesi i pokušaji da me odgurne odjednom su mi otvorili oči, shvatio sam da ona reaguje, kao što to rade druga djeca, a jedina razlika je u tome što je to malo dijete koje držim, moje dijete - kaže White.

U njemu se javila želja da sa svijetom podijeli svoj ponos zbog činjenice da je Paisleyin otac. Prije nego što mu se druga kćerka rodila, Heath je redovno trčao takmičarske trke, ali nakon Paisleyinog rođenja, prestao je. Kada je konačno prihvatio svoju kćerku, shvatio je da su trke nešto što bi mogli da rade zajedno.
 
Ovaj mali tim porodice White sada učestvuje na trkama tako što otac trči i u specijalnim kolicima gura svoju kćerku. Na prvoj trci pojavili su se neposredno prije nego što je Paisley napunila godinu dana, a danas, poslije pet godina, iza sebe imaju veliki broj maratona i trka na pet i 10 kilometara, a nekoliko puta osvajali su i medalje.
 
Na fotografijama sa trka vidi se da je djevojčica sretna, dok je otac gura u trku, ali sada, kada ima već pet godina, Heath je odlučio da je pusti da i sama trči i sasvim je uvjeren da neće imati nikakvih problema.

Kada je Paisley imala 18 mjeseci, njen otac je počeo da piše pismo koje je namijenjeno njoj, a u kome iznosi detalje o svim ličnim barijerama i konfliktima kroz koje je prošao dok nije naučio da je voli više od bilo čega na svijetu.
 
- Znam da će je ovo pismo jednog dana možda povrijediti, ali mislim da će joj i pomoći da shvati koliko je volim, a isto tako vjerujem da bi ono moglo da pomogne svim roditeljima u situaciji sličnoj našoj da shvate da nisu sami - iskren je Heath.
 
On zna da Paisley nikad nije morala da zna za osjećanja koja je njen otac imao prije nego što se rodila, ali smatra da je ovo pismo put do njegovog iskupljenja. Iako ga još djevojčici nije pročitao, tvrdi da hoće jer ne želi da njegov “grijeh” prema njoj ostane “prljava tajna na duši”.