Piše: Dragan Bursać (6yka.com)

Evo šta je dobro kod popisa. Za razliku od izbora, kad imate predizbornu ćutnju, u toku samog popisa možete do mile volje da prenosite svoje utiske, namjere, očekivanja, iskustva...I, čudno u našim administrativnim papazjanijskim prilikama za vaše obmane, improvizacije i izmišljotine, samo popisivač može da najebe, a vi....pa, gotvo nikako.

Elem, neću kuditi niti hvaliti popisivača svog, korektan dečko u dvije riječi.

A, neću, bogme puno ni dužiti u vezi sa nacijom jezikom i vjerom. Izjasnio sam se kao i vi. Ili nisam, moja stvar.

Tek, poslije popisa, čovjek malo bolje shvati da je zapravo riječ o hmm, pa o popisu, evidentiranju, notiranju, upisivanju... Vjera, jezik i nacija će biti posve sigurno bitne u izbornoj godini i pisaće se o tome. Nego, ima jedna druga, važnija stvar.

A, to je osjećaj-šta je ko od nas napravio, uradio, izgradio od života svog, pa da to ponosno turi u državni CV? Svi se zaklinjemo da je upravo to smisao popisa, koji će nas izbaciti iz iste rečenice sa Somalijom i ubaciti u tri lijepe..nove rečenice.

Od fakulteta, a prije toga vojske, nisu me pitali za mater, njene godine, gdje me je rodila, kud i kako sam hodio, a niko me nije pitao šta sam stekao do danas, i gdje se moja malenkost trefila '91.

Osim naravno bankara. Oni to sve znaju odavno i mnogo su ozbiljniji od popisa našeg nasušnog.

Pravo da Vam kažem, i nemate bog zna šta za reći popisivaču. Prvo, ovo bog, može i početnim velikim, a to ste već naveli u popisu. Onda pogledate stan, kreditnu ili ako ste srećni nasljeđenu stečevinu, koju nikako niste mogli kupiti u kešu. Pitate se, dal' je glupo što ste klincu rekli da živite u 50 kvadrata? Malo je to, a neće niko provjeravati. I zašto vam kuhinja koja je spojena sa dnevnom sobom ima šest kvadrata. Bruka! Neće to niko gledati, znate, ali opet, kuhinja u šest kvadrata, pa to nema ni u Tokiju. Kakva je to kuhinja? Prababa i baba da se u zemlji okrenu. Iskreni ste opet ispali. Šteta.

Onda Vas je evidentiralo kako ste bili malo tamo, malo amo, kao i sve ostalo. E, sad, na Vama je da kažete dal' je to na kraći period od godinu dana. Da ne budete izbjeglice. A, ako i jeste niste usamljeni.. Osim vaših 50 kvadrata i usamljene izbjeglice u njima.

Žena je na poslu, pa to dodatno pojačava transfer neprijatnosti. Ne znate ništa osim datuma njenog rođenja. Zovete je na posao, da pitate za gospođin JMBG, koji dobijate nakon nekoliko demonstrativnih minuta čekanja. Taman, kad pomislite da je transfer blama završen, kad ono prc. Morate reći, gdje Vam je tašta bila '91??? Smijete se od muke. Pozovi broj dva za ženu. Ona kao iz topa odgovara. Popisivač se u međuvremenu smije. Kaže, da svi tako...Da vam olakša, možebitno.

Onda se malo uozbilji pa Vam pojasni kako bračna i izvanbračna zajednica predstavljaju zapravo jedno te isto, ali samo u prvom dijelu upitnika. U drugom morate reći da ste ili niste šarnuli bračni potpis. Pita Vas ima li žena živorođene djece, Vaše ili... bilo čije? Vi odgovorite, onoliko koliko Vam je poznato, pa navedete cifru podmlatka, uz kvaztišeretski osmijeh broj 6.

Popisivač Vam kaže da je tu „šalu“ od svakog već čuo.

Šeretski osmijeh broj 6 u 50 kvadrata, naglo splasne!

- Nisam Vas, ponudio bilo čim, sjetiš se!

- Neka ne treba, komšije jesu, odgovara popisivač.

Razmišljaš kako si jedina budala sa osmijehom broj 6, koji nije ponudio narečenog ni čašom vode. Ipred tebe i njega užegao rinfuz - kikiriki, pa moliš boga da mu ruke ne ulete u posudu. I nekako ti bitniji postaje kikiriki od mitskih pitanja 25. , 26. , 27.

Tu te iz kikirikijevske hipnoze trzne mladac i kaže kako na ova „škakljiva pitanja“ sam moraš odgovoriti.

- Srbin, Hrvat, Bošnjak ili ostali, pitaš po automatizmu, kao da si ti popisivač?

- Ne, to Vam ne mogu reći, uživa mladac u svom cool pravu da bude enigmatičan narednih minut-dva.

Žešća zbunjoza u glavi. Pametan si da ne kažeš prvo troje, a još si pametniji da ne lupiš „ostali“. Zna se ko su „ostali“. Nisi ti ostali. Nisi ti manjina, Rom, Ukrajinac, Rusin...Sejdić/Finci.

- Hoćete li gospodine, brižno pita mladac?

Spremao si se za ovo mjesecima. Kažeš mu nešto mnogo duže od gore pobrojanih mogućnosti. Nisi ispao ni pingvnin ni džedaj. Dobro je. Na ostala dva kažeš da si srpskohrvatski ateista. Uff, ispao si cool. Mada to mladac popisivač ne evidentira svojom facijalnom ekspresijom kao cool. Više mu se isčitava sa lica neizmjerno-zaboli me ona stvar. Što je na neki način uber dobro. Objektivno. Tješiš se.

Ostalo je lako, broj nogu, ruku, očiju, dal' si pokretan, imaš li kakve fele...K'o na regrutaciji/ubrzano i jebitačno.

Odgovoriš kako ti se zove firma i đe pare zarađuješ. Kobiva može mimo firme? Pa naravno da može, ali nisi ti iz te lige mladih džentlmena. Čekaš uredno svoju mjesečnu apanažu i kraj popisne rezignacije.

Opet ti popisivač, kao dobri psiholiški savjetnik pomaže i kaže, kako je drugima mnogo gore.

- Po stanovima jedno-dvoje živi, niko ništa ne radi. Ova Banjaluka je prazna. Možda svijeta ima po selima, sliježe ramenima mladac.

Složiš se sa njim i zahvališ mu se, kao i bogu u koga ne vjeruješ što nije dirao žižljiv kikiriki.

Opet, po ko zna koji pu ostaješ sam, sa osmjehom broj 6, stanom od 50 kvadrata, ženom koja nije tu, majčinim i taštinim mističnim mjestom boravka 91', užeglim kikirikijem, začudno postojećom platom, znanjem rada na računaru i osjećajem da si evidentiran.

Veseo je život u trouglu, smješiš se, zatvaraš vrata sa jednim velikim „Svako dobro“ popisivaču i brzo provjeravaš ima li ta jebena šestica karijes i koliko će to koštati:

Pod (A) sa ovjerenom, postojećom zdravstvenom knjižicom, pod (B), kao frilenser kroz čije džepove vjetar duva. Pod (C) , nemaš šesticu.

To te niko nije pitao.

Banke ionako znaju sve. Kud je otišlo ovih 50 miliona maraka? Oćemo li se dijeliti na ostale i preostale, kako reče uman čovjek? Racionalizuješ sebe i svoje ja, izmađijano, dodijeljeno- metafizičko i realno „ja“ sve sa jebenih 50 kvadrata i  žižak-kikirikijem.

K'o popišan si-tako popisan