Poštovana redakcijo,

Željela bih sa vama podijeliti svoje današnje iskustvo u vezi sa popisom. Sinoć oko 20.30h na vrata mi je pozvonio momak koji se predstavio kao popisivač u mojoj opštini. Djelovao je vrlo opušteno i, kako mi nije pokazao nikakvu akreditaciju, krajičkom oka sam pokušala pročitati šta piše na plastičnoj kartici oko vrata. Pomalo uplašena, ali opet voljna da ispunim svoju građansku dužnost, puštam ga u kuću. "Šanerski" sarajevski naglasak ni malo ne umanjuje moju nervozu, ali odlučujem imati povjerenja. Popisivač vadi gomilu papirologije i počinje sa osnovnim podacima, a nakon toga gotovo čitav jedan list ispunjava sam. Dok ja zbunjeno posmatram, on ležerno "objašnjava" da su to samo "neke gluposti koje su iste za svakoga".

U nedostatku tema za razgovor, dok je on popunjavao "nebuloze" kojima nije želio da me "smara", pitala sam ga kako je protekao prvi dan i da li ga je ruka zaboljela od silnog pisanja, a on je rekao: "Ma pravo da ti kažem, nisam olovke uz'o u ruke od srednje, osim da popunim kladionicu!" ('82 godište)

U toku popisa, popisivač je napravio nekoliko grešaka koje je samo pošarao i stavio novi iksić u željenu rubriku. Nakon mog šoka i pitanja kako smije "šarati" po jednom takvom dokumentu, on mi je rekao da su im na obuci rekli da je to dozvoljeno (?).

Nakon završenog popisa, popisivač je spakovao papirologiju u fasciklu koja ni na kakav način nije bila zapečaćena i otišao preko vrata sa SVIM podacima moje porodice (od kvadrature kuhinje do ostalih "gluposti") i mogućnošću da sve to "pošara" i ispravi onako kako njemu odgovara ili zloupotrijebi na nebrojeno mnogo načina.

(Radiosarajevo.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)