Posljednjih 15 godina globalna temperatura više ne raste. A trebalo bi, sudeći po modelima i proračunima istraživača klime. U stvari, već je trebalo da bude toplije. Da li to znači da velikih klimatskih promjena neće biti? Ne, kažu naučnici na Kongresu o ekstremnim vremenskim prilikama koji se održava u Hamburgu (23-27.9.2013). Jer, količina ugljen-dioksida, nastavlja snažno da se povećava, a baš taj gas je u velikoj mjeri odgovoran za zagrijevanje planete. Takođe, nivo mora raste nesmanjenom brzinom.

Mođib Latif iz Centra za istraživanje okeana u Kilu Geomar Helmholz kaže: „Pauza u zagrijevanju se odnosi isključivo na površinske temperature okeana. Iz toga ne smijemo da zaključujemo da se zaustavio cijeli proces klimatskih promjena."

Okean kao skladište toplote

Mođib Latif je veoma miran čovjek, ali se prilično uzbudi kada uvijek iznova mora da objašnjava zašto promjena klime nije izmišljotina. Na kraju krajeva, baš on je još 2008. izrazio pretpostavku da bi porast temperature mogao da stagnira – na užas mnogih kolega.

Stvar je u tome što okeani, koji čine najmanje dvije trećine zemljine površine, mogu da skladište toplotu na duži vremenski period. To se posebno odnosi na duboka mora, ispod 800 metara dubine. Ova pretpostavka je uvjerljiva i dijele je mnogi istraživači, međutim o tamnim morskim dubinama se malo toga zna, ima vrlo malo pouzdanih podataka. Zato Latif neprestano naglašava koliko je važno da se bolje istraže duboki slojevi okeana: „Poznajemo površinu Mjeseca, ali malo znamo o morskim dubinama."

U pitanju kredibilitet stručnjaka

Jedna stvar je jasna: klima je veoma složena. Istraživači ne mogu sa sigurnošću da kažu koji faktori koliko utiču na razvoj i promjene klime. Modeli i proračuni su više puta prilagođavani i tako približavani realnosti. Ali problem sa klimatskim promjenama je u tome što su suviše često i suviše rano skicirani scenariji smaka svijeta kao posljedice globalnog zagrijavanja.

I zato, kada se čuje vijest da se Zemlja ipak ne zagrijava, to šteti kredibilitetu stručnjaka koji se bave klimatskim promjenama, kaže meteorolog Sven Ploeger. Ljudi postaju sumnjičavi: "Samo 39 odsto Nijemaca se 'plaši' klimatskih promjena, dok je prije nekoliko godina ta cifra iznosila oko 60 odsto." To naravno ide na ruku takozvanim skepticima klimatskih promjena, a ne treba zaboraviti ni industriju i "interesne grupe koje žele da ostvare neke svoje ciljeve", kaže Ploeger.

Ugljen-dioksid na žalost ne smrdi

Pritom je skepticizam veoma važan, naglašava Ploeger. Svaki naučnik bi svoj rad trebalo da stalno dovodi u pitanje. Među klimatolozima se uvek iznova raspravlja o različitim gledištima. Ali, postoji saglasnost u tome da čovek doprinosi globalnom zagrijavanju, između ostalog emisijom tona ugljen-dioksida. To se mora radikalno smanjiti i tu se slažu stručnjaci za klimu. Mođib Latif navodi brojke: „Smanjenje od 80 odsto je potrebno i to širom svijeta."

Častan cilj, reklo bi se, ali nerealan, s obzirom na blokade SAD, Kine i Poljske u okviru međunarodnih pregovora. Na žalost, ugljen-dioksid je nevidljiv i bez mirisa i tako nikome ne smeta, žali se Sven Ploeger: „A da smrdi i da je sa povećanjem količine ugljen-dioksida smrad sve gori – šta mislite, koliko brzo bi se pobrinuli da nestane?"

(Dw.de, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)