Puna implementacija Dejtonskog sporazuma s ciljem stvaranja multietničke države po uzoru na prijeratnu BiH u kojoj bi Muslimani, Srbi i Hrvati zajedno živjeli nije moguća, ocijenio je Norman Schindler, zamjenik direktora CIA, u memorandumu od 27. oktobra 1996. godine.

Na naslovnoj stranici ovog memoranduma stoji bilješka rukom sa nečitkim i nerazgovijetnim potpisom da je memorandum "jedna od najboljih stvari koju sam ikad pročitao", te u nastavku stoji da bi "ova pitanja želio raspraviti s njim", ne navodeći na koga misli, ali s obzirom na to da je naslov "Bijela kuća", vrlo je moguće da se odnosi na tadašnjeg predsjednika SAD Billa Clintona ili na Sandyja Bergera, njegovog savjetnika za bezbjednost, čije ime se takođe navodi.

U memorandumu se nalazi nekoliko zanimljivih stvari koje bacaju novo svjetlo na postdejtonsku BiH. Primjera radi, memorandum ističe da Hrvati treba da dobiju svoj entitet.

"Moglo bi biti moguće stvoriti trajnu 'multietničku državu' ako bi Srbi, Hrvati i Bošnjaci imali odvojene entitete", ističe se u memorandumu, i to tako da, kako piše, hrvatski i bošnjački entitet tvore labavu federaciju. Zanimljiva je zabilješka da je takav razvoj događaja "nešto što trenutno postoji kao dio implementacije Dejtona".

Kao jedan od izazova navodi se da Srbi i Hrvati i dalje nastoje da se otcijepe od BiH, a da Muslimani jačaju svoje vojne kapacitete.

Veoma zanimljiva je i zabilješka da podjele između rukovodstva RS i Miloševića "međunarodnoj zajednici pružaju izvanrednu priliku".

"Bosanski Srbi možda misle da bi se eventualno ujedinili sa Srbijom, ali podjele njihovih lidera eliminišu takvu mogućnost barem u dogledno vrijeme, i povećavaju njihovu kooperativnost sa bosanskim centralnim vlastima, pa makar u početku u minimalnom obimu", navodi se u izvještaju. 

Na samom početku dokumenta navedeno je da je autor optimista u vezi s budućnošću BiH, uprkos što je većina kreatora politika u Vašingtonu pesimistična. Memorandum, takođe, otkriva podjele između različitih agencija. Povod za podjele je pitanje da li SFOR, koji je naslijedio IFOR, treba da se uključi u dio provizija Dejtonskog sporazuma o povratku izbjeglica i slobodi kretanja.

"Svi shvataju da bi potpuna implementacija ovih odredaba zahtijevala slanje puno većih vojnih snaga od onoga što je bilo ko u američkoj vladi spreman da prihvati. Debata se vodi o tome treba li ove provizije napustiti", ističe se u memorandumu.

Jedna grupa donosilaca odluka koji zagovaraju implementaciju ovih odredaba smatra da je sloboda kretanja i povratak izbjeglica od suštinskog značaja za stvaranje multietničke države.

"Drugi smatraju da bi slobodu kretanja i povratak izbjeglica bilo teško ostvariti u praksi, i da bi, u stvarnosti, to raspirilo etničke tenzije, čime bismo poništili sve do sada urađeno", navodi se u dokumentu. Autor se nada da bi ekonomski razvoj i jačanje osjećaja nadmoćnosti Srba u njihovom entitetu do ovih ciljeva mogli dovesti sami po sebi.

"Što su više Srbi sigurniji u njihovom osjećaju dominacije u RS, možda bi pristali da dozvole da se dio izbjeglih i raseljenih vrati. To bi bilo nešto najbolje čemu bismo se mogli nadati. Mislim da je to ostvarivo u narednih nekoliko godina ako srpski rukovodioci ostanu podijeljeni, međunarodna zajednica ostane aktivno uključena u BiH, a da se Dejton implementira fleksibilno", navodi se u dokumentu.

Ističući da je "fleksibilno tumačenje Dejtona" ključno, naveo je da mu je sužen prostor zbog pesimizma glavnih donosilaca političkih odluka u Vašingtonu u vezi s činjenicom da, iako je vojni dio sporazuma u potpunosti implementran, problemi postoje u civilnom dijelu.

Ponovo napomenuvši da bi vojno nametanje povratka izbjeglica i slobode kretanja bilo teško ostvarivo, istakao je da treba nastaviti koristiti podjele među Srbima.

Dogovor Holbruke - Karadžić ipak postoji?

Nakon misije Richarda Holbrookea u BiH polovinom jula 1996. godine u BiH, Radovan Karadžić je prestao sa javnim pojavljivanjima, svjedoči Džon Ganon, zamjenik direktora CIA, pred Odborom za bezbjednost Američkog kongresa 23. jula 1996. godine.

"Nakon misije Dicka (Ričarda) Holbrookea prošle sedmice, Karadžić je 19. jula najavio da će napustiti pozicije predsjednika stranke i vlasti i prestati sa javnim pojavljivanjima. Sa 22. julom, od 19. jula nijedan medij više nije izvještavao o Karadžiću", navodi se u dokumentu.

Pojašnjava se da je za dalji razvoj BiH bilo potrebno isključiti iz javnog života lica koja se dovode u vezu sa ratnim zločinima, koja, uprkos zabranama iz Dejtona, ne žele da prepuste svoje pozicije.

U dokumentima koje smo pronašli, ipak, ne postoje dokazi da je bilo ko Karadžiću obećao imunitet od kaznenog progona, kako je Karadžić tvrdio nakon trasfera u Haški tribunal.
 

Dejtonska BiH

I - Unsko-sanski kanton

II - Posavski kanton

III - Tuzlanski kanton

IV - Zeničko-dobojski kanton

V - Bosansko-podrinjski kanton

VI - Srednjobosanski kanton

VII - Hercegovačko-neretvanski kanton

VIII - Zapadnohercegovački kanton

IX - Kanton Sarajevo

X - Kanton 10

(Nezavisne.com/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)