Razgovarao: Jakub SALKIĆ, Oslobođenje

Sezona je otkupa pšenice. Već sada se zna da je urod ove žitarice znatno bolji u odnosu na prošlogodišnji. Kako vi ocjenjujete situaciju na tržištu žitarica? Cijene, ponuda, kvalitet...

Istina, ove godine urod pšenice je, u odnosu na prošlogodišnji, bogatiji, kako u BiH, tako i u svim drugim vodećim agrarnim državama. Kao istinski borac za afirmaciju i jačanje domaće proizvodnje, Klas će pri otkupu ovogodišnjeg uroda pšenice prednost svakako dati bh. proizvođačima. Naša stručna služba upravo je na terenu, s domaćim poljoprivrednicima, gdje se analizira kvalitet ponuđene pšenice. Poznato vam je da Klas nabavlja samo prvoklasne sorte pšenice, kako bi svojim potrošačima obezbijedio vrhunski kvalitet proizvoda. Ukoliko domaća pšenica bude odgovarajućeg kvaliteta i prihvatljive cijene, rado ćemo je otkupiti. Nama je do sada nuđena domaća pšenica po cijeni od 174 eura po toni i to za avansne uplate. U susjednim zemljama cijena pšenice se kreće 130 – 150 eura za tonu. Trenutno je pšenica najjeftinija u Srbiji, gdje je cijena oko 130 eura.

Ovogodišnji urod u Srbiji je rekordan u posljednjih deset godina, u prosjeku 5,3 tone po hektaru. To znači da je u Srbiji sa 575.000 hektara požnjeveno više od tri miliona tona. Za bogat urod pšenice, pored povoljnih vremenskih prilika ove godine su zaslužne i srbijanske državne robne rezerve čijom su odlukom o zagarantovanom otkupu, proizvođače ohrabrili da zasiju znatno veće površine.

Možete li govoriti o količinama pšenice koju ćete u ovoj sezoni nabaviti?

U vremenu ekonomske, a pogotovo u našem okruženju velike likvidnosne krize, veoma je teško finansirati nabavku velikih količina pšenice iz sopstvenih tekućih priliva, pa smo za otkup ovogodišnje pšenice računali na kreditnu liniju Razvojne banke FBiH kao i ranijih godina. Iako je Vlada FBiH na sjednici 9. jula 2013. imala sluha za ovaj, veoma ozbiljan problem, i dala saglasnost RFBiH za formiranje kreditne linije za kupovinu pšenice u iznosu od deset miliona KM, Klas taj kredit nije dobio, jer je Razvojna banka FBiH 19. jula odbila naš kreditni zahtjev. Sada smo sami primorani, u jeku sezone, grčevito se boriti da pronađemo drugi izvor finansiranja za nabavku pšenice da bismo održali proizvodnju i 1.160 radnih mjesta.

Imajući u vidu da je ovogodišnji urod pšenice bolji u odnosu na prethodnu godinu, te da su cijene ove žitarice počele padati, mogu li potrošači u BiH očekivati niže cijene brašna i hljeba?

Cijene pšenice su uvijek najniže u sezoni otkupa. Mi smo ove godine planirali da za 10 miliona KM, koje smo planirali da dobijemo na vrijeme, kupimo preko 30.000 tona pšenice i da odmah nakon toga snizimo cijene brašna i hljeba. Međutim, nakon saznanja da je Razvojna banka FBiH odbila naš zahtjev još nismo sigurni pod kojim uslovima ćemo kupovati pšenicu.

Naravno, ako se nastavi trend pada cijena pšenice, odnosno ako se ta cijena stabilizira, Klas će svojim potrošačima moći obezbijediti nižu cijenu brašna. Međutim, o jeftinijem hljebu još je rano govoriti. Javnost mora znati da je cijena osnovnih vrsta hljeba iznosila 1,00 KM i u situaciji kada je Klas plaćao pšenicu 250 eura po toni do prije samo mjesec. Podsjetit ću vas da je Klas u ljeto 2011. godine dva puta snižavao cijene hljeba, u skladu sa nižim cijenama pšenice i brašna. Međutim, tokom 2012. godine cijene pšenice i brašna su rasle, a cijena hljeba ostala ista, na štetu našeg poslovnog rezultata. Klas jeste društveno odgovorna kompanija, ali mi poslujemo po tržišnim principima i to nam ne smeta, ali nam smeta što svi akteri na tržištu ne posluju pod istim uslovima.

Mislite na nelojalnu konkurenciju? U kojoj mjeri siva ekonomija utječe na poslovanje Klasa na domaćem tržištu?

Vrijednost sivog tržišta mlinsko-pekarskih proizvoda, prema pouzdanim kalkulacijama, trenutno dostiže 520 miliona KM, i tu državni budžet samo po osnovu PDV-a godišnje gubi 75,5 miliona KM. U BiH 40 posto pekara i 24 posto mlinova posluje van sistema PDV-a. Postoje određeni sistemski problemi koji podstiču sivo tržište, a jedan od njih je prag PDV-a. Naime, poznato je da u sistem PDV-a ulaze kompanije koje ostvaruju godišnji promet preko 50.000 KM, dok PDV ne plaćaju firme koje imaju manji promet od toga, što ih podstiče na prikrivanje prometa i izbjegavanje obaveze plaćanja poreza. Oni koji rade u zoni sive ekonomije ne plaćaju doprinose radnicima, ne evidentiraju ukupan promet i samim tim su u povoljnijoj poziciji od onih koji rade legalno.

Zbog nelojalne konkurencije veliki mlinovi i industrijske pekare dolaze u sve težu poziciju. Moram istaći da su nadležne inspekcije u pogledu suzbijanja sivog tržišta mlinsko-pekarskih proizvoda u posljednje vrijeme intenzivnije radile, ali mislim da je to nedovoljno. Posebno nismo zadovoljni kontrolom Pravilnika o utrošku minimalnih količina brašna, a čija bi dosljedna primjena znatno smanjila sivo tržište pekarskih proizvoda.

Šta biste još identificirali kao prepreku za uspješnije poslovanje Klasa?

Stopa oporezivanja rada u iznosu od 74 posto je veliko opterećenje za našu privredu. Nedopustivo je da prihodi od oporezivanja rada, koji čine 22 posto BDP-a, znatno više učestvuju u finansiranju javne potrošnje u odnosu na oporezivanje same potrošnje, koje čini 19 posto BDP-a. To je zabrinjavajući podatak koji dovoljno govori o ambijentu u kojem posluju naši privredni subjekti. Stoga, bolje poznavaoce ekonomskih prilika ne iznenađuje drastičan pad stranih investicija u BiH. Prema podacima Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, u periodu januar-septembar 2012. godine vrijednost inostranih ulaganja iznosila je 56,7 miliona KM, što je za 81 posto manje u odnosu na isti period prošle godine.

Osim toga, čini se da ni građani BiH nisu sigurni u trenutno poslovno okruženje, pa svoj novac čuvaju neangažovan u komercijalnim bankama. Prema posljednjim informacijama, u bankama se nalazi oko osam milijardi KM domaćeg kapitala. Ako znamo da krhku ekonomiju BiH, opterećenu visokim državnim nametima i bankarskim kreditima, iz duboke krize mogu izvući jedino nove investicije, onda se samo još možemo zapitati kuda nas aktuelna situacija vodi.

Rješenja ima. Ne treba izmišljati toplu vodu nego implementirati dobre prakse susjednih zemalja. Ilustracije radi, u Srbiji je PDV na hljeb osam posto, u Hrvatskoj pet posto, a u BiH je to čak 17 posto. Vlast u BiH bi, dakle, trebala uvesti diferenciranu stopu PDV-a u korist građana. Npr. u trenutnoj cijeni osnovnih vrsta hljeba iznos PDV-a je čak 0,14 KM po komadu.

Dugoročne mjere bi mogle biti: znatno manje opterećenje privrede, jednaki uslovi za realni i javni sektor, manja budžetska potrošnja i broj uposlenih u administraciji, primjena politike poticaja i subvencija po uzoru na Evropsku uniju, uspostavljanje kvalitetne i za stabilizaciju tržišta relevantne robne rezerve, ozbiljna bitku za smanjenje sivog tržišta, odlučno sprečavanje prekomjerni uvoza i zaštitita domaće proizvodnje, definisanje nosioca razvoja po djelatnostima i pružanje pomoći u saniranju trenutnog ekonomskog položaja, reprogram dugova i obezbijeđenje stabilnih dugoročnih izvora finansiranja razvoja po prihvatljivim uslovima.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)